Inflacija ocjena opisuje fenomen koji se javlja u mnogim sveučilišnim sredinama i pokazuje kontinuirani porast broja viših ocjena koji se dodjeljuju studentima. Inflacija ocjena dovela je do viših prosjeka ocjena, a najčešće se javlja u kolegijima iz humanističkih znanosti. Satovi prirodoslovlja i matematike pokazuju manju pojavnost inflacije ocjena, ali postoje mala povećanja ili ankete kolegija koje su razvodnile gradivo kako bi više učenika postiglo višu ocjenu.
Istraživanje brojnih privatnih škola, na primjer, pokazalo je da je prosječni prosjek ocjena (GPA) u godinama od 1991. do 1992. bio 3.11, nešto bolje od B prosjeka. Deset godina kasnije GPA je porastao na 3.26. Na mnogim javnim sveučilištima pokazuju se slični rezultati.
Neka sveučilišta pokazala su veliku zabrinutost zbog onoga što percipiraju kao inflaciju ocjena te su uvela politike kako bi pokušala zaustaviti rastuće ocjene. Politike poput dopuštanja da ne više od 25% razreda dobije As ili ponovnog uvođenja ocjenjivanja na krivulji u nekim su slučajevima smanjile inflaciju ocjena. Međutim, mnoga sveučilišta i dalje pokazuju rastuće ocjene, a to su najčešće privatna sveučilišta kao što su Harvard, Princeton i Dartmouth.
Mnogi studenti smatraju, posebno ako pohađaju sveučilište na kojem inflacija ocjena nije značajna, da niže ocjene mogu značajno oštetiti njihove mogućnosti za zapošljavanje nakon pohađanja sveučilišta. Teško je natjecati se s gotovo ravnopravnim studentom sa sveučilišta koje je pokazalo inflaciju ocjena, pogotovo ako su nečije ocjene niže. Inflacija ocjena, neki tvrde, daje određenim studentima nepravednu prednost na tržištu rada ili prilikom prijavljivanja na postdiplomske škole.
Nadalje, u školi na učenika može negativno utjecati inflacija ocjena, ili sada politika deflacije ocjena, kada je u pitanju stjecanje stipendija za zasluge. Učenici također mogu imati “potrošački” način razmišljanja kada su u pitanju ocjene. Plaćajući velike iznose školarine za pohađanje fakulteta, mogu očekivati da bi trebali biti nagrađeni dobrim ocjenama. Kao potrošači, oni plaćaju za proizvod i žele sve prednosti tog proizvoda. Niske ocjene im ne služe na tržištu.
Učinjeni su neki pokušaji da se pokaže da je inflacija ocjena prirodna posljedica superiornih učenika. Istina je da su sveučilišta općenito postala sve konkurentnija. Neka od gore navedenih privatnih sveučilišta vjerojatno neće prihvatiti studente s prosjekom manjim od 4.0. Budući da je konkurencija za škole Ivy League tako velika, takve škole mogu odabrati “najbolje iz grupe” i mogu imati veći broj učenika s visokim uspjehom.
Ipak, inflacija ocjena utjecala je na brojna sveučilišta, od kojih neka imaju manje rigorozne standarde za primanje studenata. Malo je dokaza koji pokazuju da su studenti danas bolje obrazovani nego prije deset godina. Zapravo, neki dokazi upućuju na suprotno. Stoga kvalitetniji studenti ne mogu u potpunosti objasniti stalni rast GPA.
Neke škole su pokazale malo dokaza o inflaciji razreda, što predstavlja dio problema. Jedinstvena inflacija ocjena na svim fakultetima značila bi da bi svi studenti u biti ostali konkurentni jedni drugima za upis u najbolje škole ili zapošljavanje. Određene škole, međutim, imaju povijest malih promjena u standardima ocjenjivanja. Takve škole uključuju državu Iowa, Sveučilište Purdue, Sveučilište California-Irvine i Washington State.
Mnogi problem s dosljednim standardima ocjenjivanja pripisuju izrazito subjektivnoj prirodi ocjena, osobito u kolegijima iz humanističkih znanosti. Čak i uz uspostavljene standarde, pojedini učitelji će vjerojatno ocjenjivati rad poput eseja na potpuno različite načine. U tu svrhu neka su sveučilišta u prošlosti imala politiku neocjenjivanja. Donedavno studenti na Sveučilištu California-Santa Cruz nisu bili ocjenjivani, već su dobivali samo kredite ili nikakve ocjene za svoj razredni rad.
Taj je sustav, međutim, ukinut prije nekoliko godina, budući da toliko stipendija ovisi o provjerljivom prosjeku ocjena. Dok sveučilišta pokušavaju riješiti inflaciju ocjena, studentima je ostavljeno da imaju koristi ili pate od rezultata tih pokušaja. Njihove ocjene mogu odražavati praksu ocjenjivanja koja je ili prestroga ili previše meka.