U području medicine dostupne su dvije kategorije, osim praktičara komplementarne medicine: alopatska i osteopatska medicina. Liječnici alopatske medicine često se nazivaju doktorima medicine (MD), a doktori osteopatske medicine nazivaju se doktorima osteopatske medicine (DO). Iako obje vrste liječnika rade iste stvari uključujući liječenje pacijenata lijekovima, dobivanje medicinskih specijaliteta i izvođenje kirurških zahvata, razlikuju se po filozofiji, pristupu medicinskoj praksi i obrazovanju.
Alopatska i osteopatska medicina imaju male razlike u filozofiji kada je u pitanju fokus liječenja i liječničke prakse općenito. U osnovi, alopatska medicina stavlja naglasak na bolest i liječenje lijekovima ili operacijom, dok je osteopatska medicina usredotočena na holistički tretman koji uzima u obzir cijelu osobu. Liječnici osteopati smatraju da je važno raditi s prirodnom iscjeliteljskom snagom ljudskog tijela i da je mišićno-koštani sustav neophodan za zdravlje. Obje vrste lijekova uključuju preventivni naglasak, ali liječnici osteopati su skloni više ga primjenjivati u praksi.
Priprema za karijeru i za alopatsku i za osteopatsku medicinu obično je identična. Uvjeti za medicinsku školu uključuju završetak četverogodišnjeg preddiplomskog studija, medicinski fakultet koji također traje četiri godine, a nekoliko dodatnih godina provodi se na usavršavanju. Gdje se kurikulumi medicinskih fakulteta razlikuju jest to što osteopatska medicina zahtijeva dodatnu komponentu obuke u nečemu što se naziva osteopatska manipulativna medicina (OMM). Uz OMM, liječnik osteopat koristi svoje ruke za liječenje pacijenata koji pate od problema s cirkulacijom, raspona ograničenja kretanja, kao i bolova u zglobovima i mišićima. Često se brka s alternativnim terapijama poput masaže i kiropraktike, OMM uključuje manipulaciju dubokim tkivom organa, krvnih žila i potpornih struktura poput kostiju ili ligamenata.
Što se tiče rasprostranjenosti prakse, od 2011. godine alopatska i osteopatska medicina nisu jednake jer postoje odstupanja u pogledu prava na praksu. Iako se praksa osteopatske medicine javlja u mnogim dijelovima svijeta, uključujući Kanadu, Europu i SAD, puna prava licenciranja nisu proširena u nekoliko zemalja. U SAD-u DO-ima je dopušteno bavljenje medicinom u istoj mjeri kao i doktorima medicine u svim svojim regijama. Isto vrijedi i za Kanadu i većinu regija u Južnoj Americi, ali za mjesta poput Francuske, Jamajke i Novog Zelanda, osteopatska praksa je ograničena na OMM ili čak potpuno zabranjena. Zbog problema s ekvivalentnošću obuke, niti jednom liječniku osteopatu školovanom izvan SAD-a nije produžena licenca za praksu od 2011.