Džilaba je svaka duga i široka odjeća koju nose neke muslimanke. Množina ovoga je džilbab, a poznata je i kao manteau ili jubbah. Moderni džilbab je dizajniran tako da pokriva cijelo tijelo osim glave, lica, šaka i stopala, a marokanski džilbab uglavnom spada pod ovaj opis. Glava je tada prekrivena ili omotom koji se zove khimar ili maramom.
Nošenje džilbaba dio je prakse hidžaba, što znači da žena mora zadržati osnovni oblik svoje ženstvenosti pokrivenom. Marokanski džilbab poprima mnoge oblike, jer je suština džilbaba pružiti skromnost, a ne postoji niti jedna vrsta ogrtača koja je jedini način. Žene Maroka, na primjer, često će nositi djellabu, duge široke haljine, ili kafkane, koje su bluze na kopčanje koje sežu do gležnjeva, kao i khimar za završetak prakticiranja hidžaba. Kafkan se nosi i u varijanti do koljena, a ispod se nose hlače ili traperice i tako još uvijek prekriva tijelo. Stoga se sve to smatraju oblicima marokanskog džilbaba, jer je tijelo prekriveno kako bi se sačuvala skromnost.
Mlade djevojke u Maroku su izuzete od prakticiranja hidžaba sve dok ne dođu u pubertet, u kojem trenutku i one moraju početi usvajati ovu praksu. Iako se u marokanskom društvu jako misli na nošenje džilbaba, nije obvezno da se žene ovako odijevaju, a neke će izaći bez marama ili dugih rukava te će nositi odjeću u zapadnjačkom stilu. Međutim, sve formalne prilike zahtijevaju poštivanje principa hidžaba, pa bi se na tim događajima nosila neka vrsta marokanskog džilbaba.
Glavni odjevni predmet u Maroku obično je djellaba, koju nose i muškarci i žene. Tradicionalna djellaba je u skladu s principima hidžaba i može se smatrati džilbabom. Djellaba ima kapuljaču koja se zove kob, dok kafkan nema.
Kafkan, ili kaftan, je još jedan komad odjeće koji je vrlo popularan u Maroku. U suštini, to je vrlo duga košulja, koja bi se mogla smatrati marokanskim džilbabom ako seže do gležnjeva. Vjerojatno su turskog porijekla i širom muslimanskog svijeta ih nose i muškarci i žene, iako ih u Maroku nose samo žene. Tijekom 1980-ih i 90-ih godina u Maroku je došlo do odmicanja od tradicionalnog odijevanja, no taj se trend početkom 21. stoljeća okrenuo u suprotnom smjeru, a nošenje džilbaba i prakticiranje hidžaba ponovno su postali norma.
Kur’an, koji je spis koji koriste muslimani, upućuje na džilbab u suri Al-Ahzab, objašnjavajući da žene trebaju nositi džilbabe kako bi sačuvale svoju skromnost. Nema ilustracija džilbaba iz sedmog stoljeća niti sačuvanih odjevnih predmeta na koje bi se moglo pozvati, tako da nije jasno da li je moderni džilbab isto što i džilbab koji se spominje u Kur’anu. Mnogi moderni muslimani vjeruju da je odjeća koja se danas nosi ista kao ona opisana u Kur’anu, pa se mora nositi. Također postoji argument da stil džilbaba koji se danas nosi datira tek iz 1970-ih, kada su ih neke Egipćanke prihvatile kao islamsku odjeću.