Ulagači anuiteta često moraju plaćati porez na svoje prinose, ali dio povrata koji nije oporezovan poznat je kao omjer isključenja. Razlog zašto se ovaj omjer isključenja ne oporezuje je taj što se, iako se radi o povratu, smatra da jednostavno nadopunjuje novac koji su ulagači koristili za pokretanje anuiteta. Da bi se izračunao postotak omjera, dijele se iznos plaćen za anuitet i očekivani prinos. Većina ulagača anuiteta u potpunosti će nadoknaditi svoje investicijske troškove, a u tom trenutku omjer postaje nevažeći.
Kada netko vrati svoje ulaganje, povrat se oporezuje isto kao i dohodak radnika. Uz omjer isključenja, oporezuje se samo mali dio — ne cijeli povrat. Ovaj omjer uglavnom utječe na ulaganja temeljena na anuitetima, ali postoje i drugi instrumenti ulaganja na koje ovaj omjer također može utjecati. Oporezivanje cjelokupnog povrata bilo bi kao oporezivanje svega što obični radnik zarađuje; moglo bi dovesti do niskih prinosa i učinilo bi ulaganje još rizičnijim. Dok se sav novac koji investitor zaradi na ovoj investiciji tehnički smatra povratom, omjer isključenja omogućuje investitoru da nadoknadi svoje gubitke, jer se smatra da dio koji nije oporezovan nadoknađuje novac koji je platio za ulaganje.
Potrebne su dvije različite brojke da bi se saznao omjer isključenja, odnosno postotak na koji ulagač nije oporezovan. Jedna brojka je koliko je ulagatelj platio za pokretanje anuitetnog ulaganja, dok je drugi koliko se u njegovom ugovoru treba predvidjeti kao povrat ulaganja. Dvojica su podijeljena, a postotak koji ostaje je dio na koji se ne oporezuje. Na primjer, ako je omjer isključenja 85 posto, tada je samo preostalih 15 posto oporezivi dohodak.
Kako se anuitet stalno isplaćuje, uobičajeno je da investitor nadoknadi svoje početne troškove. Kada se to dogodi, omjer isključenja se ukida i svi se prinosi smatraju oporezivima. Na primjer, ako je početni trošak 2,000 američkih dolara (USD), onda čim investitor primi toliko neoporezivog novca u povratu, sve ostalo dobiveno ulaganjem oporezuje se u punom iznosu. Ako ulaganje ne donosi dovoljan povrat za pokrivanje troškova, tada se računa kao gubitak i investitor neće povratiti svoje početno ulaganje.