Omjer operativnih troškova (OER) je financijski izračun koji izražava ukupne troškove upravljanja investicijom kao postotak njezina prihoda ili neto vrijednosti. Relativni trošak režijskih troškova važan je pokazatelj kvalitete za investitore, jer operativni troškovi u konačnici smanjuju ukupnu profitabilnost. OER se koristi za procjenu učinkovitosti upravljanja u održavanju niskih troškova uz maksimalizaciju profitabilnosti.
Investicije su vrlo slične poduzećima. Kao i posao, investicijsko sredstvo mora potrošiti novac da bi zaradilo novac. Troškovi upravljanja složenom investicijom i održavanja njezine održivosti iz dana u dan smatraju se operativnim troškovima u istom smislu kao i troškovi koje poduzeće ima kako bi održalo svoja vrata otvorenim. Investicija je podložna vrsti poslovne analize koja nastoji utvrditi drže li menadžeri troškove pod kontrolom, a istovremeno maksimiziraju dobit. Izračun omjera operativnih troškova ulaganja način je na koji ulagači određuju hoće li potencijalna dobit u konačnici biti potrošena neučinkovitim upravljanjem.
Omjer operativnih troškova je ukupan iznos potrošen tijekom fiskalne godine u operativnim troškovima podijeljen s mjerom vrijednosti ulaganja. Izračun se razlikuje, ovisno o vrsti ulaganja koja se procjenjuje. Neke vrste ulaganja dijele troškove poslovanja s godišnjim bruto prihodom kako bi se odredio OER. Drugi dijele troškove prosječnom neto dolarskom vrijednošću imovine ulaganja tijekom godine.
Na primjer, jedna od najčešćih upotreba omjera operativnih troškova je procjena ulaganja u nekretnine. U izračunu se uzimaju svi operativni rashodi za godinu, uključujući naknade za upravljanje, poreze na imovinu, održavanje, osiguranje i režije, te se ukupan iznos dijeli s bruto prihodom od nekretnine ili ukupnim iznosom naplaćene najamnine. OER se koristi kako bi se utvrdilo rade li upravitelji nekretninama dobar posao držeći troškove pod kontrolom i treba li povisiti cijenu najma kako bi se postigla ciljana razina profitabilnosti.
Još jedna uobičajena upotreba omjera operativnih troškova je u ocjenjivanju investicijskih fondova. Kod ove vrste ulaganja operativni troškovi se dijele s prosječnom vrijednošću imovine kojom se upravlja kako bi se odredio OER. Moglo bi se činiti čudnim da se u izračunu koristi vrijednost imovine, a ne prihod koji imovina ostvaruje, na isti način kao ulaganje u nekretnine. U financijskoj industriji, međutim, mnogi operativni troškovi za investicijske fondove određuju se kao postotak vrijednosti fonda. Dakle, kako fond raste, troškovi za određene usluge rastu proporcionalno, što čini relevantnijim izračunavanje OER-a kao postotka imovine fonda koji se koristi za troškove upravljanja.