Što je gubitak hobija?

Gubitak iz hobija je financijski gubitak koji se ne može potraživati ​​kao odbitak poslovnog poreza, jer je rezultat djelatnosti koja nije imala za cilj stjecanje dobiti. Točna definicija “gubitka hobija” razlikuje se ovisno o nadležnosti. Iako se pojam najčešće koristi u Sjedinjenim Državama, druge zemlje također mogu imati porezne politike koje ograničavaju mogućnost traženja poreznih odbitaka na troškove za pothvate koji nisu pravi poslovi. Pravilo o gubitku iz hobija pomaže u sprječavanju poreznih prijevara odbijanjem poreznih odbitaka za troškove koji nisu uistinu povezani s poslovanjem profitnog poslovanja. Ako se aktivnosti pojedinca ne smatraju potrebnima za vođenje zakonitog poslovanja, porezna agencija može klasificirati projekt kao hobi, a troškovi povezani s hobijima često su strogo ograničeni poreznim zakonima. Na primjer, u Sjedinjenim Državama, hobi trošak može se uzeti samo kao odbitak po pojedinim stavkama.

U Sjedinjenim Državama, kao iu drugim zemljama, pojedinci koji vode tvrtke mogu odbiti troškove vođenja poslovanja od svog bruto prihoda. Ti troškovi, kao što su putovanja, zabava i troškovi održavanja ureda ili drugog objekta, mogu biti znatni. Kao rezultat toga, vlasnik tvrtke može biti u mogućnosti ozbiljno ograničiti svoju poreznu obvezu odbijanjem tih troškova. Državne porezne agencije, kao što je Internal Revenue Service (IRS), svjesne su kako ta ograničenja mogu smanjiti porezne prihode i stoga su uspostavile politiku gubitka iz hobija koja definira prirodu legitimne poslovne aktivnosti u svrhu oporezivanja.

U situacijama kada vlasnik poduzeća zahtijeva različite troškove i gubitke kao porezne odbitke, agencija za naplatu poreza može istražiti ili revidirati zahtjeve poreznog obveznika, primjenjujući pravila o gubicima iz hobija kako bi osigurala da su odbici legitimni. U Sjedinjenim Državama, porezni će ispitivač istražiti pojedinosti o tvrtki i njenom vlasniku kako bi utvrdio je li posao istinsko poduzeće ili hobi za vlasnika. Razmatranja uključuju oslanja li se vlasnik na prihod iz poslovanja i jesu li gubici rezultat neplaniranih događaja ili su nastali tijekom početnih faza poslovanja. Istražitelj također može pregledati financijsku evidenciju poslovanja koja pokriva posljednjih nekoliko godina. U situacijama u kojima je tvrtka ostvarila dobit u godinama prije tekuće revizije, vjerojatnije je da će istražitelj smatrati poslovne odbitke legitimnim.