Stopa kapitalizacije je u biti stopa koja se koristi za pretvaranje prihoda u neku vrstu vrijednosti koja se ostvaruje na imovini. Možda je najlakši način razmišljanja o stopi kapitalizacije uzeti u obzir omjer između izvornog troška stjecanja imovine u usporedbi s iznosom prihoda koji to sredstvo proizvodi unutar određenog vremenskog okvira. Iz ove perspektive, stope kapitalizacije mogu se smatrati omjerom zarade povezane s vlasništvom nad imovinom.
Izračun stope kapitalizacije slijedi vrlo jednostavan proces. U suštini, sve što je potrebno je poznavanje kapitalnog troška imovine, kao i ukupnog iznosa prihoda koji je sredstvo generiralo u određenom vremenskom razdoblju. Izračunom omjera između dvije brojke utvrđuje se stopa kapitalizacije imovine.
Stopa kapitalizacije može se izračunati od točke stjecanja do tekućeg datuma ili za bilo koje razdoblje između njih. Neki ulagači vole izračunavati stopu za određena financijska razdoblja, kao što su mjesečna ili tromjesečna. Usporedba rezultata može pokazati je li došlo do promjene u stopi kapitalizacije iz jednog razdoblja u sljedeće, što može pomoći ulagaču da utvrdi je li vrijedno truda da se zadrži na imovini.
Razumijevanje stope kapitalizacije koja se odnosi na normaliziranu zaradu također može pomoći investitoru da predvidi buduću zaradu koja se može očekivati od imovine. Prilikom izrade budućih projekata, investitor se također može htjeti poigrati diskontom stopom kapitalizacije, temeljeći brojku na izračunanoj stopi iz različitih razdoblja i koristeći prosjek. Kao dio procesa, ulagač može htjeti uzeti u obzir različite čimbenike koji bi mogli utjecati na stopu kapitalizacije u budućim razdobljima. Među tim čimbenicima bile bi fluktuacije na burzi, promjenjivi ekonomski uvjeti, promjene u preferencijama potrošača i povećana konkurencija na tržištu.