Prvi hipotekarni krediti su svi zajmovi osigurani stambenom ili poslovnom nekretninom koji zauzimaju prvo založno mjesto na nekretnini koja se financira. Zakoni na mnogim mjestima omogućuju zajmoprimcima da osiguraju dva ili tri kredita s istim dijelom imovine, ali prvi nositelj založnog prava ima glavno potraživanje na nekretnini u slučaju neispunjavanja obveza zajmoprimca. Zajmoprimci mogu koristiti hipoteke za kupnju ili refinanciranje imovine. Hipotekarni zajmodavci nude mnogo niže kamatne stope na prve hipotekarne zajmove od zajmova koji zauzimaju drugu ili treću poziciju založnog prava.
Kada zajmodavac napiše zajam osiguran imovinom, zajmodavac može preuzeti kontrolu nad tom imovinom ako zajmoprimac ne plati zajam. Zajmodavci prodaju imovinu oduzetu od zajmoprimaca u kašnjenju i koriste prihode za podmirenje duga. Zbog opasnosti da dio imovine s vremenom izgubi vrijednost, većina zajmodavaca ne dopušta zajmoprimcima da uspostave prve hipotekarne zajmove koji su jednaki 100 posto vrijednosti nekretnine. Zajmoprimci koji kupuju nekretninu moraju pokriti ostatak kupoprodajne cijene zasebnim sredstvima ili istovremeno uzeti drugu hipoteku kako bi pokrili ostatak kupovne cijene.
Vlasnici nekretnina mogu otplatiti postojeće prve hipotekarne kredite kao i druge dugove osigurane određenom nekretninom uzimanjem zajma za refinanciranje. Da bi nova hipoteka zauzela prvo založno mjesto, sva ostala založna prava moraju se isplatiti sredstvima iz kredita za refinanciranje. Bilo koje preostalo založno pravo na kuću koje je prethodilo hipoteci za refinanciranje zauzimat će prvo založno pravo nakon refinanciranja. Zajmoprimci s postojećim drugim založnim pravom mogu ostaviti te zajmove na mjestu i osnovati novu hipoteku prvog založnog prava samo ako trenutni nositelj drugog založnog prava potpiše ugovor o subordinaciji. Ugovor o subordinaciji omogućuje novonapisanom zajmu da prijeđe u prvu založnu poziciju na nekretnini ispred već postojećih založnih prava.
Zajmodavci omogućuju zajmoprimcima da uzmu prve hipoteke s fiksnom i varijabilnom stopom. Rokovi zajmova s fiksnom kamatnom stopom obično se kreću od 10 do 30 godina. Zajmovi s varijabilnom kamatnom stopom ili imaju stope koje se prilagođavaju tijekom cijelog trajanja zajma ili počinju s uvodnim razdobljem, tijekom kojeg zajmoprimac plaća samo kamatu s promjenjivom stopom i drugom fazom u kojoj zajmoprimac plaća i glavnicu i kamatu. Zajmodavci obično ne dopuštaju zajmoprimcima da uspostave drugo založno pravo iza prvog založnog prava s promjenjivom stopom zbog potencijala porasta kamatnih stopa da tijekom vremena iscrpe vlasnički kapital vlasnika.