Postoji niz različitih načina financiranja projekata i istraživanja obnovljivih izvora energije, koji uključuju državne potpore, privatne potpore i ulaganja rizičnog kapitala. Financiranje obnovljivih izvora energije može izvršiti i privatnik koji želi sam financirati cijeli pothvat. Prednosti i nedostaci postoje za svaku opciju. Oni koji traže financiranje za obnovljive izvore energije trebali bi pažljivo razmotriti troškove i mogućnosti koje su dostupne na svakom putu, a zatim odabrati jedan ili više na temelju te analize.
Pojedinac ili korporacija koja želi sponzorirati cijeli projekt može imati prednost da ne mora slušati nikoga drugoga, ali također preuzima veliki rizik. Početni troškovi za projekte obnovljive energije mogu biti izuzetno visoki. Tehnologija je često skupa i potrebna oprema možda nije lako dostupna na tržištu. Bilo da se planira cijelo postrojenje za proizvodnju električne energije iz obnovljivih izvora ili manji posao kao što je pogon za proizvodnju vjetroturbina, troškovi će i dalje biti vrlo visoki za sve osim najbogatijih tvrtki i pojedinaca.
Rizični kapital je vrsta sredstva za financiranje koje je posebno postavljeno za pomoć početnicima i onima koji istražuju novije tehnologije. Kao takav, rizični kapital je često vrlo popularna opcija financiranja obnovljivih izvora energije. Vrste investitora zainteresiranih za projekte rizičnog kapitala često traže upravo ono što projekti obnovljive energije predstavljaju. Ovi projekti imaju potencijal ponuditi visoku nagradu za one koji su spremni riskirati.
Privatne grupe i pojedinci također mogu ponuditi privatne potpore kao sredstvo financiranja obnovljive energije. U većini slučajeva, grupe se nadaju da će ili ubrati financijske nagrade od projekta služeći kao partneri, ili to mogu učiniti iz filantropskih razloga. Na primjer, neke privatno financirane ekološke skupine mogu smatrati da grantovi za obnovljivu energiju pružaju priliku da se odmaknu od tradicionalnih izvora energije i vide sponzoriranje novih projekata kao način promicanja boljeg upravljanja Zemljom.
Iz sličnih razloga, vlade također mogu ponuditi financiranje obnovljive energije kroz programe bespovratnih sredstava. Te se potpore obično dodjeljuju putem natječajnog postupka i podliježu određenim uvjetima. Vlada, prilikom dodjele bespovratnih sredstava, obično očekuje projekt u određenom roku i očekuje da će projekt biti dovršen unutar granica te zemlje. Ako je projekt uspješan u otkrivanju novih metoda ili vrsta obnovljive energije, može biti potrebno podijeliti to znanje s drugim skupinama.
Bez obzira na to koji se način financiranja obnovljive energije odabere, vjerojatno će postojati i uvjeti i porezne implikacije koje treba razmotriti. Rizični kapitalisti, na primjer, mogu zahtijevati višu kamatnu stopu ili značajan vlasnički udio u tvrtki. Kao i kod svake vrste prihoda, primljeni novac može biti podložan nekoj vrsti poreza na dohodak. U nekim slučajevima, porezi na dohodak i drugi porezi mogu se neutralizirati programima poreznih poticaja koji imaju za cilj promicanje razvoja obnovljive energije.