Korištenje imovine je proces koji se često koristi u procjeni komercijalnih i stambenih hipoteka, u smislu kvalificiranja nekretnine za hipoteku na temelju načina na koji zajmodavac klasificira nekretninu. U mnogim će slučajevima ova klasifikacija utjecati na iznos hipotekarnog kredita kao i na kamatnu stopu koja se primjenjuje. To je zato što je utvrđivanje korištenja imovine važno za proces procjene stupnja rizika koji će zajmodavac preuzeti ako se hipoteka odobri, što olakšava produljenje uvjeta koji pomažu da se taj rizik zadrži unutar i prihvatljivog raspona.
Kada je riječ o stambenim hipotekama, korištenje imovine često zahtijeva razvrstavanje imovine u jednu od tri kategorije. Oznaka primarnog prebivališta označava da će zajmoprimac koristiti dom kao svoju stalnu adresu. Ako je nekretnina određena kao drugi dom, to znači da, iako će zajmoprimac s vremena na vrijeme koristiti nekretninu, on ili ona neće stalno živjeti u nekretnini. Kuće za odmor primjer su nekretnina koje se mogu svrstati u ovu kategoriju.
Treća klasa koja se koristi u definiranju korištenja imovine poznata je kao nekretnine koje ne koriste vlasnici ili investicijske nekretnine. To bi uključivalo nekretnine koje su kupljene kao sredstvo za ostvarivanje prihoda davanjem u zakup ili iznajmljivanje nekretnine. Kuće za iznajmljivanje kao što su jednosobni stanovi ili dvoetažni su dva primjera investicijskih nekretnina koje bi spadale u ovu klasifikaciju.
Svaka od ovih oznaka podrazumijeva različitu razinu rizika za zajmodavce. Na primjer, ako se utvrdi da je korištenje nekretnine primarno prebivalište, smatra se da je rizik za zajmodavca relativno nizak. To može rezultirati produženjem kamatnih stopa i nižih uvjeta, pod pretpostavkom da zajmoprimac ima solidan kreditni rejting. Nasuprot tome, ako se utvrdi da je korištenje imovine investicijska ili nevlasnička nekretnina, rizik koji preuzima zajmodavac smatra se većim, što rezultira mogućnošću viših kamatnih stopa i dodatnih odredbi unutar tijela ugovora o zajmu.
Definiranje korištenja imovine važno je i u smislu procjene iznosa samog kredita. Ovisno o namjeni nekretnine, zajmodavac može odobriti veći iznos. Na primjer, ako se investicijska nekretnina nalazi u brzo rastućem području zajednice i postoji svaki razlog vjerovati da će jedinice uskoro biti popunjene i generirati dovoljno prihoda za pokrivanje mjesečne isplate hipoteke i pravilno održavanje nekretnine, zajmodavac može biti voljan odobriti zajam po vrijednosti bližoj trenutnoj tržišnoj vrijednosti, što omogućuje zajmoprimcu da podnese niži predujam.