Ekotaža je izraz koji se koristi za označavanje izravne akcije poduzete u ime okoliša. Riječ je portmanto od “sabotaže” i prefiksa “eko-“, a namijenjena je odvajanju ekotaže od ostalih djela sabotaže koja bi mogla biti usmjerena na postizanje drugih ciljeva. Neki ljudi također nazivaju ecotaging ekodefense ili monkeywrenching. Protivnici te aktivnosti često je nazivaju ekoterorizmom. Jedna reprezentativna skupina koja prakticira veliki dio ecotagea je Earth Liberation Front, radikalna organizacija koja se usredotočuje na pokušaj zaustavljanja iskorištavanja okoliša.
Koncept ekotaže postao je posebno popularan 1970-ih, kada su radikalni aktivizam i izravna akcija postali mnogo popularniji. Mnogi praktičari ecotagea započeli su s stvarima poput građanskog neposluha, a kasnije su odlučili da će uspjeti samo izravna akcija. Pobornici ecotagea tvrde da je to brza i učinkovita metoda za zaustavljanje stvari poput sječe, dok je građanska neposlušnost poput sjedenja drveća i blokiranja cesta za sječu samo trenutna prepreka. Protivnici kažu da je ostanak unutar granica zakona u konačnici učinkovitiji, jer omogućuje da se obje strane u problemu susreću u sredini.
Djela ecotage razlikuju se po opsegu. Godine 1975. Edward Abbey napisao je knjigu pod nazivom The Monkeywrench Gang, dio navodne fikcije o ecotagingu s prilično detaljnim uputama. Knjiga opisuje radnje poput stavljanja šećera u spremnike plina, paljenja reklamnih panoa i dizanja brana u zrak, ilustrirajući neke veće vrste ekotaža. Svi činovi ecotagea osmišljeni su tako da nanose znatnu imovinsku štetu, s nadom da će ekonomski kazniti ili osakatiti ljude i tvrtke koji zlostavljaju okoliš.
U teoriji, ekotaža je nenasilna, jer nije namjera uzrokovati gubitak života ili ozljede. Međutim, neka djela ecotagea mogu imati potencijalno smrtonosne posljedice. Šišanje drveća, na primjer, može biti vrlo opasno za drvosječe i mlinove radnike, ako se klas ne uhvati na vrijeme. Paljenje stambenih objekata u izgradnji također je potencijalno rizično, jer se vatra može proširiti ili ozlijediti čuvare na licu mjesta.
Protivnici u pokretu za zaštitu okoliša smatraju da ekotage u konačnici potkopava ciljeve ekologa i ekoloških skupina. Ecotage je zasigurno protuzakonit, i iako nije reprezentativan za cjelokupni ekološki pokret, može se koristiti za kažnjavanje miroljubivih grupa koje poštuju zakon. Pobornici ecotagea sugeriraju da su život i okoliš općenito mnogo važniji od materijalne štete. Kao i drugi radikalni postupci koji proizlaze iz frustracije uobičajenim sredstvima izražavanja nezadovoljstva, ecotage svakako plijeni pozornost javnosti.