Vatikanska banka, poznatija kao Institut za vjerska djela, financijska je institucija smještena u Vatikanu koja upravlja sredstvima koja se koriste za dobrotvorna i vjerska djela. Glavni izvršni direktor upravlja svakodnevnim poslovanjem banke, uključujući odluke o ulaganju i isplate sredstava, uz pomoć nadzornog vijeća. Ova organizacija odgovara odboru kardinala u Rimokatoličkoj crkvi, kao i izravno Papi.
Papa Pio XII osnovao je Vatikansku banku 1942. godine kako bi zamijenio stariju instituciju. Ova organizacija nije dio formalne hijerarhije Rimokatoličke crkve i stoga ima određeni stupanj autonomije u smislu načina na koji donosi odluke i upravlja svojim sredstvima. Iako mora izvještavati Papu i skupinu kardinala, ima znatnu slobodu za ulaganje i osiguravanje sredstava za različite pothvate Crkve.
Svake godine preko Vatikanske banke prolaze znatne svote. Imati instituciju izdvojenu posebno za vjerske i dobrotvorne aktivnosti Vatikanu omogućuje da što učinkovitije i učinkovitije koristi donatorska sredstva, kao i zaradu od crkve. Brojne dobrotvorne organizacije koje vodi crkva dobivaju sredstva izravno od Vatikanske banke. Djeluje odvojeno od drugih gospodarskih organizacija unutar crkve, a imovina koja se tamo nalazi nije vlasništvo Svete Stolice.
Vatikan redovito objavljuje podatke o radu ove institucije u godišnjem izvješću koje pokriva širok raspon drugih aktivnosti unutar Crkve, uključujući i druge gospodarske djelatnosti. U njemu se javno navode članovi nadzornog odbora i daju se drugi osnovni podaci o strukturi i funkcijama organizacije. Ljudi koji nisu povezani s crkvom ne mogu koristiti ovu banku kao depozitarnu instituciju i mogu imati poteškoća s pristupom službenicima banke ako imaju pitanja ili zabrinutosti u vezi s sredstvima ili drugom imovinom koju drži Vatikanska banka.
Ova organizacija je doživjela neki skandal. Vatikan je vlastita država i ne podliježe talijanskom zakonu, iako se nalazi unutar grada Rima. Također nije članica Europske unije i stoga se ne mora pridržavati bankarskih standarda koje postavljaju regulatorne agencije. Tužbe protiv Vatikanske banke tvrde da je korištena kao skladište za nezakonito stečenu dobit iz Drugog svjetskog rata. Banka je također više puta bila pod istragom zbog optužbi za pranje novca.