Master bilješke su komercijalni zapisi koji služe kao kratkoročni dužnički instrumenti koje izdaju velike korporacije koje se smatraju stabilnim i kreditno sposobnim. Banke su često primatelji ovih instrumenata. Zbog visoke kvalitete glavnica, upravitelji novca ih često smatraju idealnim kada postoji potreba za prilagodbom ukupne vrijednosti naviše ili naniže, a da pritom ostvaruju povrat unutar jedne kalendarske godine ili manje.
Dospijeća na glavnim zapisima obično generiraju plaćanja kamata koja su u skladu s londonskom međubankovnom ponuđenom stopom ili LIBOR-om. Ova stopa je standardna referentna stopa koja se koristi u Ujedinjenom Kraljevstvu i mnogim drugim zemljama kao standard za kamatne stope koje se naplaćuju između različitih kreditnih institucija. U nekim slučajevima, subjekt koji izdaje glavne bilješke može koristiti neku drugu vrstu indeksa kao standard za određivanje iznosa kamate koje duguje vlasniku zapisa. Kada su bilješke dostupne potencijalnim kupcima, izdavatelj obično identificira indeks koji se koristi za određivanje izračuna plaćanja kamata.
Općenito, glavne bilješke su dužnički instrumenti koji uključuju ogromne svote novca. Na primjer, glavne bilješke koje nudi Federal Farm Credit Bank u Sjedinjenim Državama dolaze s minimalnom nominalnom vrijednošću koja nije manja od 25 milijuna američkih dolara (USD). Slične institucije diljem svijeta izdaju bilješke koje su otprilike u istom rasponu. Budući da su dužnički instrumenti obično strukturirani kao kratkoročno ulaganje, moguće je ostvariti značajan povrat u roku od godinu dana. To je osobito istinito ako su važeće kamatne stope koje se primjenjuju posebno povoljne za subjekt koji drži obveznice.
Menadžeri novca često su prijemčivi za bilješke iz nekoliko razloga. Jedna zajednička prednost koju menadžeri povezuju s ovom vrstom ulaganja je to što je moguće lakše kontrolirati kupoprodajnu aktivnost instrumenata tržišta novca povezanih s novčanicama. Upravitelj novca može odlučiti postaviti ograničenja na učestalost kupnje ili prodaje tih instrumenata, što je pogodnost koja pomaže upravitelju da učinkovitije zaštiti svoje interese. Još jedna prednost koju mnogi menadžeri smatraju privlačnom je njihova mogućnost prilagodbe ukupne vrijednosti ulaganja na dnevnoj bazi. Ta prilagodba može uključivati povećanje ili smanjenje, ovisno o tome koja će radnja vjerojatnije proizvesti željeni učinak.