Nagradna obveznica je nekamatonosni vrijednosni papir koji ponekad izdaje vlada kao sredstvo za stvaranje obrtnog kapitala za vladine projekte. Pristup funkcionira poput lutrije, po tome što svaka osoba koja ima obveznicu ima pravo na primanje neke vrste novčane nagrade svaki put kada se izvede izvlačenje. Investitor ne mora stalno ponovno sudjelovati u izvlačenju sve dok ima barem jednu nagradnu obveznicu. U većini zemalja koje koriste ovaj model, svi dobici ostvareni iz izvlačenja smatraju se neoporezivima.
Dok nekoliko nacija diljem svijeta koristi model nagradnih obveznica, najpoznatiji primjer je Republika Irska. Obveznice su prvi put izdane tijekom kasnih 1950-ih, a obveznice i crteži su strukturirani tako da budu u skladu s odredbama Zakona o financijama iz 1956. Tijekom prvih godina, Bank of Ireland funkcionirala je kao nadzornica izdavanja obveznica i izvođenje godišnjeg crteža. Tijekom godina učestalost izvlačenja se povećavala, prelazeći s godišnjeg događaja na tjedni događaj ranih 1990-ih. Izvlačenje se trenutno održava u Poštanskom uredu u Dublinu svakog petka, a rezultati se odmah objavljuju medijima.
Važno je napomenuti da nagradna obveznica ne pruža nikakvu vrstu povrata u obliku kamata. Investitor ostvaruje povrat samo ako on ili ona zaista osvoji neku vrstu nagrade tijekom jednog od tjednih izvlačenja. Srećom, obveznice su relativno jeftine, što omogućuje sudjelovanje bez vezanja mnogo novca u procesu. U međuvremenu, sudjelovanje u izdavanju obveznica smatra se jednim od načina prikupljanja sredstava koja vlada može koristiti za poboljšanje usluga koje se nude svim stanovnicima zemlje. Iz ove perspektive, čak i oni koji ne sudjeluju u izvlačenju kupnjom nagradne obveznice u konačnici uživaju barem neku korist od projekta.
Dok nagradna obveznica ne donosi nikakvu vrstu kamata za vlasnika, obveznica i dalje ima svoju nominalnu vrijednost. To znači da u bilo koje vrijeme investitor može unovčiti obveznice, primajući isti iznos koji je izvorno plaćen za njih. U nekim nacijama postoji razdoblje čekanja koje mora proći između kupnje i prodaje obveznice, ali to nije univerzalna odredba. Povratna prodaja obveznica ni na koji način ne sprječava ulagača u kasnijoj kupnji novih obveznica, kada mu to ili njezine financijske prilike to omogućuju.