Mikrokreditiranje je zanimljiv pristup pokušaju poticanja samodostatnosti i okončanja siromaštva, posebno u zemljama u razvoju. Ideja je možda prvo nastala u Bangladešu, a sada je popularna. U suštini, vrlo male količine novca posuđuju se obično vrlo siromašnim ljudima, koji trenutno imaju malo načina da vrate zajmove. Te se ljudi često nazivaju novonastalim poduzetnicima jer uz mali zajam mogu pokrenuti uspješan posao, na kraju otplatiti zajam i dramatično povećati svoj prihod.
Postoje profitne tvrtke koje prakticiraju mikrokreditiranje, ali mnoge tvrtke nisu profitne. Određeni iznos kamate se naplaćuje kako bi tvrtka ostala u radu, ali osim toga, neprofitni tipovi se ne nadaju da će zaraditi ogromne količine novca na transakcijama zajma. Umjesto toga, većina se samo nada pomoći ljudima koji inače ne bi mogli dobiti zajam, a ova pomoć, iako mala i sitna, može napraviti velike razlike.
Iako većina tvrtki za mikrokreditiranje posluje u zemljama u razvoju, mikrozajmovi i mikrozajmodavci postoje i na mjestima poput SAD-a. Problem je u tome što će iznosi kredita možda morati biti veći u zemljama s višim troškovima života. Oni zajmodavci koji rade u siromašnijim zemljama mogu učiniti da se manji iznos proteže mnogo dalje.
Neke tvrtke za mikrokreditiranje ovise o zajmovima privatnih osoba. Jedna takva tvrtka je Kiva. Pojedinci mogu posuditi novac u koracima od 25 američkih dolara (USD) i odabrati poduzetnike iz Kivine baze podataka za financiranje. Kiva se može pohvaliti visokom stopom otplate svojih zajmova, ali pojedinci imaju mali rizik kada posuđuju. Međutim, kada su iznosi zajma mali, ljudi mogu gledati na svoje zajmove kao na dobrotvorno poduzeće i nemojte se previše brinuti ako novac nije vraćen.
Čini se da se mikrokreditiranje daje prednost u odnosu na pozajmljivanje novca ženama. Žene bi mogle pokrenuti male tvrtke koje im pomažu u povećanju prihoda i često se smatraju pouzdanijima kada je u pitanju vraćanje kredita. Nisu svi u mogućnosti otplatiti mikrozajam, a neki ljudi na kraju posuđuju od više agencija, a zatim koriste zajmove jedne agencije za otplatu zajmova ili plaćanja od druge. Također mogu postojati neki neugodni aspekti ovog kreditiranja, posebno kada ga kontroliraju banke koje posluju radi profita u manje razvijenim područjima. Ljudi mogu biti ugroženi ako ne otplaćuju kredite na vrijeme, iako mnoge organizacije posluju na potpuno renomiran način.
Neki kritičari mikrokreditiranja kažu da postoji inherentan problem s privatizacijom tih malih zajmova drugima. Ako mikrozajmovi postanu jako uspješni, to bi moglo obeshrabriti vlade od razvijanja ili zadržavanja programa koji su osmišljeni za pomoć vrlo siromašnima. Zabrinutost postoji i zbog načina na koji rade neke agencije za mikrokreditiranje, budući da one mogu imati manje propisa nego bilo koji državni program kreditiranja, a može postojati i sklonost zlouporabi sustava ili onih koji traže zajmove.