Financijski holding (FHC) je tvrtka koja svojim klijentima može ponuditi širok raspon financijskih usluga. U Sjedinjenim Državama, aktivnosti financijskih tvrtki bile su ograničene zakonima kao što je Glass-Steagall Act do 1999., kada je donesen Gramm-Leach-Bliley zakon, koji je dopuštao osnivanje financijskih holding društava. Neki kritičari potonjeg zakona tvrdili su da su financijska holding društva doprinijela uvjetima na tržištu koji su doveli do velike krize 2008. kada je pukao balon drugorazrednih hipoteka.
Financijska holding društva mogu ponuditi niz različitih usluga, uključujući trgovačko bankarstvo, financijsko savjetovanje, osiguranje osiguranja te poslovanje i preuzimanje vrijednosnih papira. Povijesno gledano, djelatnosti poput bankarstva i osiguranja morale su biti odvojene po zakonu, a kada je to promijenjeno, nekoliko istaknutih tvrtki spojilo se u financijska holding društva koja nude obje usluge. U financijskim holding društvima dopuštene su i druge nebankarske aktivnosti, koje regulira Upravni odbor Federalnih rezervi.
Kako bi postala financijski holding, tvrtka se mora prijaviti i pokazati da se dobro upravlja i pravilno kapitalizira. Osim toga, institucije članice moraju imati ocjenu zadovoljavajuće ili više prema Zakonu o reinvestiranju Zajednice. Taj je zahtjev bio jače sporenja tijekom pregovora o usvajanju zakona iz 1999. i zadržan je na inzistiranju Clintonove administracije. Precizne usluge koje se nude u financijskom holdingu razlikuju se, ovisno o tome kako je organizirano i prirodi tvrtki pod njegovim okriljem.
Tvrtke s više od 85% svojih poslovnih interesa koncentriranih na nebankarske financijske aktivnosti mogu se prijaviti da postanu financijska holding društva. Ako se prihvati, novi financijski holding mora u roku od 10 godina rasprodati kamate koje nisu financijske prirode. Bankovna holding društva mogu se spojiti s drugim tvrtkama kako bi postala financijska holding društva, kao što se vidi kada se banke i osiguravajuća društva spajaju.
Zagovornici u bankarskoj industriji tvrdili su da je financijski holding bolje mogao pružiti mnoge usluge klijentima. Pojednostavljenje usluge pod zastavom jedne tvrtke moglo bi olakšati širok raspon usluga i opcija. Osim toga, vjerovalo se da je deregulacija industrije korisna za financijski svijet u cjelini. Kritičari su tvrdili da je deregulacija imala suprotan učinak i pridonijela poslovnoj praksi koja je dovela do nerazumne prakse posuđivanja i drugih loših poslovnih odluka, što je u konačnici pridonijelo ekonomskim problemima.