Kada većina ljudi pomisli na zaostale obveze, odmah pomisli na nekakvu vrstu duga koji se ne plaća na vrijeme. Iako je aplikacija malo drugačija kada je riječ o ulaganju, to još uvijek služi kao djelotvorna definicija za neplaćene obveze. U svijetu dionica, obveznica i trgovanja, neplaćene obveze znače zaostale dividende koje se duguju dioničarima tvrtke. U sličnoj primjeni, neplaćene obveze također se mogu koristiti za uplate kamata vlasnicima obveznica koje nisu plaćene u roku. Evo kako funkcionira koncept dospjelih obveza, te kako je moguće da se tvrtke nađu u kašnjenju s isplatom dividende i kamata.
Serijska obveznica često je jedan od mehanizama za ulaganje unutar tvrtke. Kako serijske obveznice dospijevaju, na njih se obračunava iznos kamate koji pripada vlasniku obveznice. Kako obveznica dospije, kamata se obračunava i isplaćuje vlasniku obveznice. Međutim, ako se tvrtka nađe u nemogućnosti da plati kamate u trenutku kada obveznica dospije, korporacija se može obratiti vlasniku obveznice s planom za reviziju rasporeda plaćanja ili dogovoriti otplatu kamata do određenog budući datum. U oba slučaja, smatrat će se da tvrtka ima dospjela plaćanja sve dok se kamate ne isplate u cijelosti vlasniku obveznice.
U sličnom scenariju kao kod dospjele obveznice, dionice donose povrat, a dividende se isplaćuju dioničarima redovito. Kada poduzeće ne izvrši isplatu dividende na vrijeme, tada se smatra da je iznos isplata zakasnio. Kao i kod izdavanja obveznica, tvrtke mogu zatražiti od dioničara da rade s njima kako bi prihvatili alternativni raspored isplate dividende. Nakon što je plan isplate na snazi, a dioničar primi tu prvu dogovorenu isplatu dividende, smatra se da društvo više ne kasni.
U stvarnoj praksi, nije tako neuobičajeno da poduzeća dožive neku vrstu zaostalih obveza tijekom fiskalne godine. Često su uzroci stanja nepodmirenih obveza bezazlene stvari, poput kašnjenja u obračunu kamata ili dividendi koje dospijevaju. Ova vrsta kašnjenja obično se rješava u vrlo kratkom vremenskom razdoblju, što znači da se stanje neplaćenih obveza može mjeriti u danima ili tjednima, a ne u dužim vremenskim koracima.
Ipak, važno je uzeti u obzir učestalost kašnjenja u plaćanju kod određene korporacije, kao i prosječno trajanje zaostalih plaćanja. Česta spora plaćanja ulagačima, osobito ako su plaćanja potrebna mjesecima za obradu, mogu biti znak da organizacija nije financijski stabilna koliko bi trebala biti. Dok zaostale obveze ne ukazuju automatski na financijski slabu ili neodgovornu tvrtku, stanje dospjelih plaća može ukazivati na probleme koji bi ulaganje u tvrtku mogli biti nerazuman potez.