Granični trošak je iznos u kojem varijabilni trošak proizvodnje artikla raste za svaku proizvedenu jedinicu. Na primjer, ako se 20 automobila napravi po cijeni od 10,000 4,000 USD (USD), a još jedan se izgradi uz povećanje cijene za 14,000 4,000 USD za ukupno XNUMX XNUMX USD, granični trošak za jedan automobil bio bi XNUMX XNUMX USD. Matematičke formule koriste se za izračunavanje točnog iznosa, a različita razmatranja troškova, poput obračuna plaća, isključena su jer se obično ne povećava jednostavnim povećanjem količine proizvodnje. To je razlog što jednostavno dijeljenje ukupnog troška s brojem proizvedenih jedinica neće dati točnu graničnu stopu troškova. Svaka varijabla mora se obračunati ili eliminirati kako bi se proizveo stvarni iznos povećanja za napravljenu jedinicu.
Osnovna formula za izračunavanje graničnih troškova može varirati ovisno o industriji i specifičnom kontekstu, ali u osnovi je granični trošak jednak trošku rada plus trošak materijala za izradu jedne jedinice plus svi dodatni troškovi i režijski troškovi koji nastaju izgradnjom jedna jedinica. Za prikaz primjera ovog koncepta u radnim kontekstima može se koristiti prethodni primjer. U ovom slučaju, potreban je dodatni sat rada za proizvodnju jednog automobila, koji će tvrtku koštati 200 USD. Stoga bi u ovom primjeru granični trošak za jedan dodatni automobil koji se proizvodi bio 4,500 USD.
Granični trošak poduzeća pomaže u određivanju ukupnog iznosa ostvarene dobiti za dano vremensko razdoblje. Da ovu ideju izrazimo u osnovi, prihod zarađen od jedne jedinice minus varijabilni troškovi proizvoda bit će jednak iznosu doprinosa za jedinicu. Nakon što se to faktorizira za svaku jedinicu, iznos jedinica se zatim množi iznosom koji daje ukupni iznos doprinosa. Taj se broj zatim stavlja u drugu formulu: ukupni doprinos minus ukupni fiksni troškovi jednak je zarađenoj dobiti.
Mnogo različitih brojeva koristi se u računovodstvenoj jednadžbi kako bi se točno formuliralo koliko tvrtka zarađuje u određenom vremenskom razdoblju. Marginalni trošak je jedan takav broj koji označava povećanje troškova, uključujući sve varijable, nastalo za izradu te jedne jedinice. Tvrtke ne samo da koriste ovaj broj da izračunaju svoju završnu dobit ili gubitke, već i da analiziraju trošak svake jedinice u pokušaju da smanje ukupna zaduženja i povećaju dobit za poslovanje.