Što se drži do zrelosti?

Drži se do dospijeća je računovodstveni izraz koji se odnosi na vrijednosni papir koji tvrtka ili pojedinac nema namjeru prodati. Za razliku od toga, namjera takvog vrijednosnog papira je zadržati ga sve dok ne dosegne datum isteka, u kojem trenutku ulagač prikuplja izvorno ulaganje zajedno sa zarađenim kamatama. Najčešći tip vrijednosnog papira koji se drži do dospijeća je obveznica. Takvi vrijednosni papiri se klasificiraju u financijskim izvještajima i računima dobiti i gubitka posebno kao ova vrsta instrumenta i iskazuju se po amortiziranom trošku, što znači da se paušalni iznos ulaganja dijeli tijekom njegovog životnog vijeka.

Ulaganja se vrše za sve vrste namjena i uz sve vrste strategija. Za razliku od dionica, obveznice obično kupuju ulagači kako bi se držale do dospijeća, što znači da se neće prodavati ni u jednom trenutku. Ova vrsta ulaganja obično predstavlja sigurnu igru ​​ulagača, budući da su obveznice često podržane od moćnih banaka i obično dolaze s zajamčenim kamatama. Ulagači općenito samo moraju pričekati razdoblje dospijeća i onda ubrati plodove.

Dok su pojedinci često prisiljeni uzimati kredite od banke, obveznice su preokret od tog aranžmana. U slučaju obveznica, investitor zapravo posuđuje svoju glavnicu dotičnoj banci ili financijskoj instituciji, a banka tada taj zajam otplaćuje s kamatama. Iznos kamate obično određuje banka na početku ugovora o obveznici. Na primjer, obveznica od 1,000 američkih dolara (USD) koja plaća 10 posto kamate donijela bi investitoru 100 dolara svake godine.

Vrijeme u kojem će se obveznica držati do dospijeća također se određuje kada investitor kupi obveznicu. Prilikom prijavljivanja obveznice za potrebe poreza na dobit, svaki porast ili pad tržišne vrijednosti obveznice nema utjecaja na porezno opterećenje ulagatelja. Umjesto toga, takvo se sigurnosno vozilo prijavljuje svake godine po amortiziranom trošku.

To čini vrijednosnicu koja se drži do dospijeća jedinstvenom unutar koncepta računovodstva na temelju namjere. Za razliku od trgovanja vrijednosnim papirima kao što su dionice, koje se mogu kupiti i prodati po volji. Sve promjene vrijednosti dionica, zajedno s dobicima i gubicima od tih promjena, moraju se prijaviti za potrebe poreza na dobit. Ako se ulaganje ne namjerava držati do dospijeća niti se njime aktivno trguje, smatra se da je raspoloživo za prodaju, što je zadana kategorija za ulaganja koja ne spadaju ni u jednu od prve dvije kategorije.