Poduzeća kojima se javno trguje imaju mogućnost nagraditi ulagače dividendama, koje su gotovina ili distribucije dionica, koristeći višak novčanog toka. Međutim, dividende se razmatraju tek kada se podmire druge financijske obveze. Ako godišnja dobit ne samo da zadovoljava, već i premašuje proračunske zahtjeve, dobit postaje dostupna zarada koju menadžerski tim tvrtke može koristiti kao raspodjelu dividende. Odluka mora imati potporu upravnog odbora tvrtke, a objava se obično daje zajedno s objavljivanjem financijskog izvješća.
Iznos raspoložive dobiti koju tvrtka ima koristi se za generiranje vrijednosti zarade po dionici (EPS). Ovo je mjera profitabilnosti ili drugi način ilustriranja neto prihoda koji je zarađen tijekom razdoblja. Da bi se dobio ovaj broj, u izračunu se koristi iznos raspoložive zarade kao i nenaplaćene obične dionice. Raspoloživa zarada podijeljena s neotplaćenim dionicama dovodi do krajnjeg iznosa ili EPS-a, na temelju određenih računovodstvenih standarda.
Poduzeća tromjesečno i godišnje izvješćuju o dobiti, koja je mjera dobiti. Nakon što se obračunaju godišnje financijske obveze, kao što su plaćanja poreza i dividende povlaštenih dionica, mogu postojati raspoložive zarade. Upravljački tim tvrtke suočava se s opcijama ako se generira višak novčanih tokova. Ova dodatna dobit se u osnovi može koristiti na jedan od dva načina, uključujući prema poslovanju tvrtke ili kao financijsku nagradu ulagačima u obliku isplate dividende.
Financijski uvjeti moraju biti izuzetno povoljni da bi se raspoloživa zarada podijelila dioničarima. Ako je dobit manja ili je jednaka samo financijskim obvezama, raspoloživa zarada nije dovoljna da nagradi ulagače. Zapravo, ako profit nije dovoljan za pokretanje poslovanja ili planova rasta tvrtke, upravljački tim će se možda morati obratiti tržištima dioničkog kapitala kako bi prikupio dodatni novac. Jedan od načina da se to postigne je prodaja dodatnog kapitala na burzi u sljedećoj ponudi. Tek kada profit nadmaši ostale obveze, dodatna zarada može se pretvoriti u nagrade za ulagače.
Organizacija nije obvezna koristiti višak dobiti za isplatu dividende. Tvrtke u industrijama s visokim rastom, kao što je tehnologija, na primjer, često moraju ponovno ulagati u posao kako bi ostale konkurentne. U ovom slučaju, raspoloživa zarada može se koristiti za potrebe internog rasta, a ne kao plaćena distribucija investitorima. Neke tvrtke pogoduju sporijem rastu, poput dobavljača električne energije, te je vjerojatnije da će raspoloživu zaradu koristiti za isplatu dividendi ulagačima, a ne za širenje.