Kolektivni investicijski fondovi su fondovi sastavljeni od grupe imovine i kojima upravlja banka ili povjereničko društvo. Imovina može biti skupina ili zbirka fondova za umirovljenje, mirovinski plan ili plan dijeljenja dobiti koji se prikupljaju za neku specifičnu svrhu, kao što je ponovno ulaganje. Ova se posebna strategija često koristi za stvaranje investicijskog portfelja koji je vrlo diverzificiran i koji može dobro djelovati u širokom rasponu ekonomskih situacija.
Iako postoji nekoliko načina za strukturiranje fondova za kolektivna ulaganja, većina ih je grupirana u dvije kategorije. A1 fond je zbirka ulaganja koja su okupljena u izričitu svrhu stvaranja diverzificiranog reinvesticionog trusta i generiranja tekućeg prihoda za ulagače s udjelom u fondu. Fond A2 također ima cilj ostvariti neku vrstu povrata, ali se obično sastoji od imovine koju lokalne i nacionalne porezne agencije smatraju izuzetom od oporezivanja.
Jedna od prednosti fondova za kolektivna ulaganja je mogućnost upravljanja prikupljenom imovinom s većim stupnjem učinkovitosti. Udruživanjem svih različitih trustova, investicijskih fondova i druge imovine u jednu grupu, moguće je smanjiti troškove upravljanja tom imovinom. Stvaranjem glavnog računa povjerenja za smještaj imovine, moguće je ovlastiti izvršitelja ili administratora da upravlja imovinom u okviru svih odredbi koje se odnose na naplatu i standarde koje postavljaju vladine regulatorne agencije.
Kolektivni investicijski fondovi su donekle poput investicijskih fondova, jer oba pristupa zahtijevaju udruživanje imovine u zajednički fond. Jedna od ključnih razlika su kriteriji koji moraju biti ispunjeni da bi se sudjelovao u svakoj od ovih vrsta investicijskih sredstava. Kod većine investicijskih fondova sposobnost doprinosa fondu s minimalnim iznosom često je odlučujući čimbenik. Kod fondova za kolektivna ulaganja potencijalni ulagači moraju ispunjavati širi raspon kvalifikacija i moraju nastaviti ispunjavati te standarde kako bi zadržali sudjelovanje u vozilu. Točan kriterij koji se mora ispuniti za sudjelovanje u fondu za kolektivna ulaganja utvrđuje nadležna vladina regulatorna agencija.
Banka ili povjereničko društvo obično upravlja naplatom investicijskih fondova. U većini zemalja administrator mora registrirati prikupljanje sredstava kod vladine agencije koja nadzire funkciju ulaganja unutar te zemlje. Poštivanje propisa koji su na snazi u toj zemlji je bitno. Postoje neke situacije u kojima regulatorno tijelo može napraviti iznimke za određeni skup fondova za kolektivna ulaganja, osobito ako su ulagači ograničeni samo na kupce koji su obuhvaćeni uvjetima izuzeća.