Godine 1946. Sjedinjene Države su donijele Zakon o zapošljavanju, koji je, između ostalog, osnovao poseban predsjednički savjetodavni odbor pod nazivom Vijeće ekonomskih savjetnika (CEA). Ovo Vijeće bi se sastojalo od tri člana, od kojih bi jedan predsjedao Vijećem, a o svakom savjetniku odlučivalo bi se predsjedničkim imenovanjem, koje je potom morao potvrditi američki Senat. Pregledno, glavni ciljevi Vijeća gospodarskih savjetnika bili su ocijeniti gospodarstvo, te vladine programe i njihov utjecaj na gospodarstvo. Iz ove analize izvještavali su predsjednicu, te na temelju svojih saznanja savjetovali i pomogli u razvoju ekonomske politike.
Osim glavnih čelnika Vijeća ekonomskih savjetnika, AZO ima brojno osoblje. Na radna mjesta popunjavaju školovani i cijenjeni ekonomisti, često oni koji imaju poslijediplomske studije ekonomije na poznatim sveučilištima. Obično radi 20 visokoobrazovanih ekonomista, a njihov se rad sastoji od prikupljanja što više informacija kako bi vijeću pomoglo vijeću da predsjedniku da potpuni pregled i savjete o gospodarstvu. CEA također zapošljava četiri statističara da procijene “brojeve” u vezi s nalazima ovih ekonomista.
Jedna stvar koju američki predsjednik mora učiniti je dostavljati gospodarska izvješća na godišnjoj razini, a takva izvješća izrađuju se putem Vijeća ekonomskih savjetnika. Ova izvješća uzimaju u obzir trenutne trendove u gospodarstvu, koje prikuplja vijeće. Osim toga, Vijeće gospodarskih savjetnika mora ocijeniti koliko su na trenutna gospodarska kretanja pozitivno ili negativno utječu, ili relativno neutjecaju trenutne vladine politike o gospodarstvu, što može potaknuti izmjene zakona ili predsjednikovo pozivanje na donošenje privremenih zakona, popusta i vole pomoći u poticanju gospodarstva.
Zbog činjenice da se članovi Vijeća gospodarskih savjetnika formiraju predsjedničkim imenovanjem, postoje neke inherentne mane u postojanju Vijeća i njegovom radu. Ocjenjivanje ekonomije može dovesti do nekoliko tumačenja, a ta tumačenja obično idu u skladu s političkim stranačkim linijama. Osim toga, preporuke za poduzimanje koraka za izmjenu gospodarstva ili donošenje novih zakona za promjenu ekonomske politike mogu se temeljiti na ekonomskoj filozofiji predsjednikove političke stranke, što rezultira predloženim rješenjima ili promjenama koje možda neće podržati politička stranka koja ne podržava održati predsjedništvo.
Postaje malo kompliciranije od toga jer se čak i analiza trenutnog ekonomskog statusa i trendova može tumačiti na različite načine. Način na koji se ekonomija prikazuje i tumači može utjecati na preporuke koje se donose. Predsjednik koji pokušava učiniti ekonomske izglede zemlje manje tmurnim mogao bi s Vijećem gospodarskih savjetnika pripremiti gospodarsko izvješće koje se usredotočuje na mala područja u kojima se čini da gospodarstvo cvjeta, a bilo kakva dostavljena izvješća mogu djelomično biti način zamamljivanja činjenica ili prezentirati činjenice u svjetlu koje ne odgovara drugoj političkoj stranci. Predloženi izvršni nacrti zakona koji proizlaze iz preporuka CEA-e ne bivaju uvijek usvojeni ako postoje jaka neslaganja oko smjera kojim vlada mora krenuti u izmjeni ili poboljšanju gospodarstva, a posebno ako je predsjednikova politička stranka suprotna od većinske stranke u američkom Domu Zastupnici i Senat.