Kako mogu pregovarati o podmirenju duga?

Kada je osoba preplavljena dugom, možda će htjeti razmotriti mogućnost naplate duga. Ponekad pojedinac može pregovarati o namirivanju duga jednostavno kontaktirajući svog vjerovnika i ponudivši mu da plati mnogo manje od iznosa duga kako bi se dug riješio. Neke tvrtke se odlučuju na podmirenje duga u cijelosti u nižem iznosu, umjesto da nastave s punim iznosom. Kada se postigne nagodba, osoba se treba pobrinuti da dobije sporazum u pisanom obliku.

Za podmirenje duga osoba treba znati o kojim se računima može pregovarati. Osigurani dug, koji uključuje stvari poput kuća i automobila, nije kandidat za namirenje. Ako se ne izvrše plaćanja po osiguranom dugu, kuće ili automobili mogu se vratiti u posjed. Pojedinac ima veće šanse za podmirenje neosiguranog duga, što uključuje medicinske račune i kreditne kartice.

Kada dug ne plati agenciju za naplatu dugova, pojedinac s dugom može zapravo imati prednost. Svaka država ima svoju zastaru duga. Ako osoba pregovara neposredno prije približavanja statuta, pojedinac u dugu može dobiti određenu polugu.

Agencije za naplatu dugova često će biti spremne namiriti se za dio dugovanog, jer je bolje nešto nego ništa. Agencija će najčešće tražiti cjelokupni iznos u jednoj uplati. Međutim, ako netko objasni svoju situaciju i zatraži da se agencija zadovolji s manje jer to je sve što si može priuštiti, često će agencija udovoljiti.

Prije ulaska u nagodbu za naplatu duga, osoba bi trebala odrediti koliko si može priuštiti platiti. Prilikom ulaska u pregovore, osoba bi trebala ponuditi manje nego što si zapravo može priuštiti kako bi imala prostora za cjenkanje i ne bi trebala izgledati previše željna. Ako se čini previše hitnim, osoba može izgubiti svu moć u pregovorima.

Tijekom pregovora osoba s dugom nema što izgubiti tražeći. Pojedinac u dugovima često će skupljati naknade za kašnjenje, što se može povećati. U pregovorima, osoba može vidjeti bi li agencija koja drži dug bila spremna odreći se svih naknada za kašnjenje, što može uštedjeti stotine dolara. Također, pregovori pred kraj mjeseca mogu biti korisni, jer agenti za naplatu često rade na proviziju i možda su spremniji na dogovor. Ako osoba zaprijeti da će pokrenuti stečaj, vjerovnik može biti voljan popustiti u pregovorima i može dati više nego poštenu ponudu.

Prilikom pregovora, pojedinac mora voditi detaljnu evidenciju svih poziva. Osoba treba zabilježiti dan, vrijeme, ime i prezime s kime je razgovarano i svaku odluku koja je donesena. Dostavljanje stvari u pisanom obliku vrlo je važno, kako bi se osiguralo da se dogovor drži s obje strane. Osoba se nikada ne bi trebala zadovoljiti samo usmenim dogovorom, jer ne postoji papirni trag koji bi dokazao da je nagodba postignuta. Pojedinac može napisati pismo agenciji s pojedinostima o postignutim uvjetima. Kako bi se uvjerila da je sporazum primljen, osoba može poslati pisani prijedlog ovjerenom poštom, za koju je potrebna potvrda o primitku. Pojedinac također treba zadržati kopiju potvrde za svoje spise.