Zakon o mirovinama skup je nacionalnih zakona ili propisa koji definiraju način na koji se mirovinske naknade mogu prikupljati, kako se mogu raspodijeliti i uvjete pod kojima se mogu smanjiti ili prestati. Svaka država ima svoj skup mirovinskih zakona. Neki se odnose samo na mirovine koje izdaje država, dok drugi kontroliraju uvjete bilo kojeg definiranog mirovinskog plana, bez obzira na to odakle potječe.
Što se tiče mirovina, mirovinski planovi su neki od onih na koje se najviše oslanja. Mirovine su u osnovi mjesečne isplate koje umirovljenici primaju od svog poslodavca ili vlade nakon što prestanu raditi. Isplate obično nisu tako visoke kao što bi bila plaća umirovljenika, ali su obično dovoljne za preživljavanje. Mirovine su jedini način mirovinskog prihoda za mnoge ljude, zbog čega vlade obično imaju vlastiti interes zaštititi ih mirovinskim zakonom.
U Sjedinjenim Državama mirovine su prvenstveno dostupne zaposlenicima federalnih ili državnih tijela. Neki privatni poslodavci također nude mirovine, ali ne nude svi. Svaka mirovina koju obećava ili isplaćuje američka tvrtka ili vladina agencija mora biti u skladu sa Zakonom o osiguranju mirovinskog dohotka Sjedinjenih Država (ERISA). ERISA je važeći mirovinski zakon u SAD-u.
U Europi stvari funkcioniraju malo drugačije. Mnoge europske zemlje osiguravaju mirovine svojim umirovljenim građanima kao stvar prava. Te mirovine ne financira poslodavac ili pojedinačna državna agencija, već nacionalizirani mirovinski ured. Zakon o mirovinama u tim zemljama manje se bavi načinom na koji se mirovine osiguravaju i kontroliraju, koliko osiguravanjem da su mirovine ujednačene, legitimne i financirane.
Ipak, svi svjetski mirovinski zakoni imaju barem jednu zajedničku stvar u tome što su svi osmišljeni da štite mirovine. Zakoni o mirovinama rješavaju kako upravitelji mirovina moraju pohranjivati novac od mirovina. Oni postavljaju uvjete za indeksiranje fondova i ograničavaju kako se novac prije distribucije može uložiti i uštedjeti u očekivanju isplate. Utječe i način na koji umirovljenici primaju obavijest o svojim opcijama sudjelovanja u planu, kako se mogu izvršiti promjene i pretvorbe mirovina i kako se moraju izvršiti raspodjela.
Zakoni o mirovinama obično također utvrđuju uvjete pod kojima se isplate mirovina mogu smanjiti ili povući. Na primjer, ako poduzeće ode u stečaj, važeći mirovinski zakon trebao bi opisati što se događa s mirovinama, obećanim i tekućim, te sve obvezne mirovinske zaštite koje moraju postojati kako bi se spriječio rašireni gubitak. Isto vrijedi i za situacije financijske krize, uključujući vladina smanjenja ili manjak proračuna. Zakon o mirovinama je skup pravila koliko i vodič za situacije koje mogu biti izuzetno složene.