Ponekad se naziva i općinskim porezom, lokalni porez je bilo koja vrsta oporezivanja koju nameće jedinica lokalne samouprave. Gradovi, mjesta, županije, župe i slične jurisdikcije često koriste poreze kao sredstvo za stvaranje tokova prihoda koji pomažu u održavanju javnih usluga i raznih bitnih funkcija unutar područja. Ovisno o prirodi lokalnog poreza, može, ali i ne mora biti prikladan za korištenje kao odbitak u državnoj ili nacionalnoj prijavi poreza na dohodak.
Jedan od češćih primjera lokalnog poreza poznat je kao porez na promet. U ovom scenariju, grad ili mjesto nameće porez koji se utvrđuje na različite vrste robe koja se prodaje u maloprodajnim objektima u njihovoj nadležnosti. Predmeti kao što su hrana, odjeća, razne vrste zabave i druge kupnje vjerojatno će podlijegati nekoj vrsti lokalnog poreza. Budući da se porezi ove vrste prikupljaju na prodajnom mjestu, potrošač obično ne mora pratiti plaćene poreze; trgovac ili prodavač to čini.
Mnoge lokalne jurisdikcije također koriste zakone o porezu na imovinu kao sredstvo generiranja prihoda koji se koristi za održavanje lokalnih usluga. Za razliku od poreza na promet koji se naplaćuje pri svakoj kupnji, porez na imovinu se razrezuje na godišnjoj razini, prema kriterijima utvrđenim propisima mjesne jurisdikcije. Iako to nije uvijek točno, lokalni porez na imovinu vjerojatno će biti veći kada ne postoje odredbe za naplatu poreza na promet osnovnih stvari poput hrane ili odjeće.
Lokalni porez na promet ponekad može biti glomazan za stanovnike koji žive unutar određene jurisdikcije. To je zato što mogu biti podložni više vrstama lokalnih poreza. Građanin malog grada može plaćati gradske poreze, a također mu se određuju i županijski porezi neke vrste. Kada je to slučaj, trgovci na malo prikupljaju sve primjenjive poreze na mjestu kupnje i dostavljaju odgovarajući postotak prikupljenog prihoda svakoj jurisdikciji. To znači da ako potrošač trenutno plaća deset posto poreza na kupnju, šezdeset posto te brojke može ići državnoj upravi za prihode, trideset posto gradu, a dvadeset posto županiji ili župi.
Što se tiče lokalnih usluga koje se financiraju lokalnim poreznim inicijativama, mnoge općine koriste prikupljeni novac za održavanje ulica i cesta unutar nadležnosti, upravljanje troškovima povezanim s odvozom smeća na vodovodnim i kanalizacijskim sustavima, pa čak i pružaju podršku lokalnim školskim sustavima. Ponekad se može primijeniti lokalni porez koji je za određenu namjenu, a prikupljena sredstva ne mogu se koristiti u druge svrhe. Na primjer, ako županija nametne porez na obrazovanje, prikupljeni novac namijenjen je za korištenje u lokalnim školama i ne može se preusmjeriti za korištenje u obnavljanju ulica ili potpori za održavanje općinskih parkova.