Regulatorna arbitraža je proces kojim ulagači ili institucije kao što su banke pokušavaju imati koristi od nedosljednih financijskih propisa. Te nedosljednosti mogu biti uzrokovane načinom na koji su različite financijske tvrtke regulirane ili zbog suprotnih zakona u više zemalja. Ideja koja stoji iza regulatorne arbitraže je zadržati osnovnu supstancu poslovnog posla netaknutom uz izbjegavanje svih regulatornih prepreka koje bi inače mogle ublažiti ostvarenu dobit. Ovo je kontroverzna praksa i povezana je s dalekosežnim gospodarskim problemima u zemljama diljem svijeta.
Iako su financijski kolapsi diljem svijeta na početku 21. stoljeća doveli do povećanih zahtjeva za transparentnošću među velikim financijskim institucijama, stvarnost je da još uvijek postoje mogućnosti za te velike tvrtke da profitiraju iz regulatornih rupa. Iskusni zaposlenici u takvim velikim tvrtkama imaju mogućnost učiniti da određene financijske transakcije izgledaju kao da se u potpunosti pridržavaju obvezujućih propisa, a zapravo često pomiču granice zakona ili ih čak prekoračuju. Praksa regulatorne arbitraže izuzetno je isplativa, iako ponekad dovodi u opasnost veću ekonomsku sliku.
Jedan od načina na koji se postiže regulatorna arbitraža je kroz regulatorne nedosljednosti u pogledu na određene financijske institucije. Od banaka se, na primjer, zahtijeva da imaju dovoljno sredstava da pokriju rizike povezane s ulaganjima koja ulažu. S druge strane, institucionalni investitori, osiguravajuća društva i druge velike financijske sile nemaju baš ista ograničenja. Banka bi mogla prenijeti rizik na jednu od ovih institucija kako bi ispunila svoje zahtjeve, ali rizik i dalje postoji.
Međunarodni napori da se uvedu financijski propisi koji su obvezujući za sve nacije svijeta nisu u potpunosti urodili plodom. Kao rezultat toga, skup propisa koji obvezuju investicijsko društvo u jednoj zemlji možda ne postoji u drugoj. Kako bi to iskoristile, velike tvrtke nastoje sklapati transakcije gdje god im zakoni dopuštaju da napreduju, što je još jedan oblik regulatorne arbitraže.
Budući da regulatorna arbitraža može postojati u mnogim oblicima, teško ju je uočiti, a još teže spriječiti. U nekim slučajevima, kao kod zamjene kreditnih obveza koje su dovele do bankrota velikih financijskih institucija u prvom desetljeću 21. stoljeća, te su prakse bile iznimno štetne. Ono što se općenito događa jest da propast velikih financijskih institucija cijedi i šteti ekonomskoj situaciji građana kojima te institucije služe. Iz tog razloga zakonodavci moraju što je više moguće nadzirati takvu arbitražu kako bi se spriječili takvi katastrofalni financijski događaji.