Monopolističko natjecanje je tržište na kojem mnogi konkurenti nude slične proizvode koji se mogu razlikovati na temelju karakteristika koje nadilaze jednostavne troškove. Ova vrsta tržišta iznimno je uobičajena diljem svijeta za proizvode u širokom rasponu cijena. Postoje trenuci u kojima potrošači mogu imati koristi od monopolističke konkurencije, dok u drugim slučajevima mogu izgubiti, ovisno o proizvodu i pojedinostima tržišta. Također nije neuobičajeno vidjeti tržišta s mješavinom karakteristika i pomalo je rijetko pronaći tržište koje se uredno i čisto uklapa u jednu ekonomsku teoriju.
Jednostavan primjer monopolističke konkurencije može se vidjeti u prodaji automobila. Svi automobili dizajnirani su za istu svrhu, a to je za prijevoz ljudi i robe. Međutim, na tržištu postoji mnogo različitih vrsta automobila. Potrošači mogu birati između različitih tipova tijela, cijena, boja i tako dalje. Niti jedan proizvođač automobila ne dominira tržištem, a mnogi konkurenti nude slične proizvode u konkurenciji.
Kada je prisutna monopolistička konkurencija, na tržište je relativno lako ući i izaći. Pojedinačne tvrtke mogu određivati cijene za svoje proizvode bez utjecaja na cijene na širem tržištu jer nijedna tvrtka ne dominira tržištem, a potrošači jasno uočavaju da postoje takozvane “necjenovne razlike” između proizvoda koje nude konkurenti.
O konceptu monopolističke konkurencije prvi je raspravljao 1930-ih ekonomist Edward Hastings Chamberlin. Brojni su ekonomisti istraživali koncept od tada, uz promatranje drugih vrsta konkurencije i načina na koji takva tržišta funkcioniraju. Budući da mnoga tržišta uključuju konkurentske proizvođače, razumijevanje načina na koji takvi proizvođači djeluju na tržištu može biti važno za proučavanje tržišta u cjelini, a može također pružiti uvid koji proizvođači mogu koristiti za jačanje svoje pozicije na tržištu.
Na tržištu koje karakterizira monopolističko natjecanje, potrošači često primjećuju da tvrtke naporno rade kako bi osigurale da su njihovi proizvodi diferencirani i da se te razlike koriste kao prodajne točke. Na primjer, proizvođači vodica za ispiranje usta potiču svoje potrošače da uspoređuju svoje proizvode s drugima, traže podršku stomatoloških udruga, koriste prepoznatljiva pakiranja i poduzimaju druge korake kako bi se njihovi proizvodi istaknuli. Može se primijetiti da na takvom tržištu potrošači mogu biti spremni platiti više za neke proizvode jer vjeruju da postoje značajne razlike koje utječu na kvalitetu ili performanse i čine dodatni trošak prihvatljivim.