Andersenov efekt odnosi se na pojačanu kontrolu financijskih zapisa nakon velikog financijskog skandala 2001. u koji je umiješana računovodstvena tvrtka Arthur Andersen. Zabrinuti ishodom skandala i problemima koje je otkrio s revizijom i računovodstvenom praksom, tvrtke su povećale intenzitet svojih revizijskih programa kako bi izbjegle susret sa sličnim problemima. Neizravno, skandal je pridonio poboljšanju korporativnih računovodstvenih standarda i praksi.
Arthur Andersen je optužen nakon što je otkrivena njegova uloga u propasti energetske tvrtke Enron. Enron je objavljivao pozitivne financijske izvještaje nakon što je revizija računovodstvene tvrtke pokazala da su informacije točne i točne. Kada je Enron podnio zahtjev za stečaj, događaj je bio neočekivan, jer tvrtka nije trebala propasti, prema njezinim financijskim izvješćima. Daljnjim zamućenjem vode, članovi firme su uništavali i skrivali dokaze, izlažući se kaznenim prijavama u vezi sa svojom ulogom u slučaju.
Kao odgovor na skandal, koji je dominirao američkim naslovima i privukao znatnu pozornost javnosti diljem svijeta, neke tvrtke počele su pomnije promatrati revizije. Andersenov učinak uključivao je intenzivnije procjene revizorskih praksi, osoblja uključenog u pregled financijskih zapisa i samih zapisa. Tvrtke su također željele uhvatiti pogreške što je prije moguće, bez obzira na njihovo porijeklo, kako bi ispravile izjave. Andersenov efekt mogao bi poslužiti članovima uprave u donošenju odluka o tvrtki, kao i dioničarima kojima su bile potrebne točne financijske informacije za usmjeravanje njihove prakse ulaganja.
Enron je optužen da koristi “kreativno računovodstvo” kako bi sakrio gubitke i stvorio ružičastiju sliku nego što je zapravo postojala. Jedan od znakova Andersenova učinka bilo je povećano oslanjanje na vanjske direktore i revizore s manjim osobnim udjelom u financijskim izvještajima. Njihovi objektivni stavovi mogli bi otkriti više informacija nego što bi ih mogli dati revizori koji su previše usko povezani s tvrtkom, koji bi mogli doživjeti pritisak da vrate pozitivnu reviziju kako bi dobili više posla u budućnosti. Računovodstvene tvrtke također su razvile strože etičke smjernice za rješavanje specifičnih zabrinutosti oko sukoba interesa koji bi mogli ometati pravednost njihova rada.
Za dioničare je Andersenov efekt rezultirao detaljnijim i točnim godišnjim izvješćima i drugim računovodstvenim dokumentima. Reforme računovodstvenih praksi također su osmišljene kako bi se povećalo povjerenje među potrošačima i širom javnosti koja je željela biti uvjerena da poduzeća ozbiljno shvaćaju računovodstvo. Vlada se također uključila u zakonodavstvo kako bi se ograničile zlouporabe, dok je računovodstvena industrija preuzela aktivnu ulogu u razvoju učinkovitijih standarda i praksi.