Kada je francuskoj monarhiji nedostajalo sredstava tijekom Francuske revolucije, a francuski dug je rastao, Nacionalna skupština uvela je asignate u nastojanju da ublaži neke od financijskih nevolja zemlje. Asignat je bio papirnati novčani instrument koji je prvi put izdan kao državna obveznica. Međutim, kao obveznica, asignat nije postigao željene rezultate. Ubrzo nakon toga, asignat je ponovno pušten kao valuta. Valuta je tiskana u ogromnim količinama i uvelike je zaslužna za ekstremnu inflaciju koju je Francuska pretrpjela pred kraj Revolucije.
Prvotni asignati prodavani su kao obveznice kojima se osigurava prvenstveno crkvena imovina. Francuska vlada počela je oduzimati crkvene zgrade i zemljište u ranom dijelu Francuskih revolucionarnih ratova kao način prikupljanja sredstava. Izvorni asignati su izdani u vrijednostima koje su odgovarale procijenjenoj vrijednosti zaplijenjenih crkava.
Građanin koji je kupio jedan od ovih ranih asignata u biti je kupovao državnu obveznicu. U određenom smislu, on je posuđivao novac Vladi, a Vlada je obećala da će taj iznos vratiti nakon određenog roka, s kamatama. Obećane kamate na prve asignate bile su oko 3%.
Sredstva koja su generirali ti asignati nalik obveznicama držala su vladu samo nekoliko mjeseci. Ubrzo je vlada osmislila novi plan: ponovno izdati asignat kao novčanice koje će funkcionirati kao zakonito sredstvo plaćanja. Narodna skupština je odustala od plaćanja kamata i naredila tiskanje gotovo dvostrukog broja asignata koji su prvo bili tiskani uz shvaćanje da se trebaju pustiti na tržište kao valuta za bilo kakvu upotrebu.
Uzorak se ponovio. Uvođenje asignata na tržište na trenutak je dodalo financijsku stabilnost, ali je ta stabilnost bila kratkog vijeka. Vlada je još dvaput naložila tiskanje i puštanje asignatnih bilješki, a još dvaput infuzija je bila tek privremena pomoć.
Assignati su, možda i predvidljivo, zbog toga pretrpjeli ekstremnu deprecijaciju, a tržište je postalo hiper-napuhano. Inflacija se događa kada se cijena robe poveća tako da vrijednost novca – to jest, količina robe koju novac može kupiti – dramatično padne. Kad su izdani asignati, novac je bio plodan, a troškovi su rasli. Međutim, kada je vrijednost asignata pala, cijene su uglavnom ostale visoke.
Mnoge slike Francuske revolucije popularne danas prikazuju nerede, nestašicu hrane i velike ekonomske nesreće. Iako sve to nije prouzročila kriza asignata, općenito negativan učinak asignata na francusko gospodarstvo svakako je bio čimbenik brzog pada nacionalne klime.
Posljednji asignati tiskani su 1795. Sljedeće godine vlada je stvorila valutu poznatu kao mandat, koja je trebala polako ukinuti asignat. Obje su valute zastarjele kada je Napoleon došao na vlast i 1801. uveo franak. Franak je bio nacionalna valuta Francuske do uvođenja eura u cijeloj Europskoj uniji 1999. godine.