Međunarodno ulaganje je strategija ulaganja u kojoj strani ulagači odabiru kupnju opcija koje se odnose na ekonomske institucije i valutu koja se odnosi na određenu naciju. Ideja iza ovog pristupa je povećanje vrijednosti povezane s tom nacionalnom valutom u odnosu na druge valute diljem svijeta. Baveći se ovom vrstom aktivnosti, investitori zauzvrat mogu povećati vrijednost drugih posjeda koji su također povezani s tom nacijom, ponekad prodajući ta ulaganja uz znatnu dobit.
Srž međunarodnog ulaganja je pomno orkestriran plan koji će pomoći poboljšanju izgleda određene zemlje u smislu međunarodne trgovine. Doprinoseći stabilnosti infrastrukture te zemlje, moguće je osigurati ulaganja u toj zemlji po niskoj cijeni, zadržati ih sve dok se valuta ne poboljša na deviznom tržištu, a vrijednost tih stečenih dionica poraste do točke u kojoj investitor smatra poželjnim. Tada se dionice mogu postepeno prodavati uz dobit, što investitoru omogućuje da se polagano povlači s inozemnog tržišta bez izazivanja puno pažnje. Kao rezultat toga, investitor se uključio u trgovinu kako bi zaradio značajne povrate bez potkopavanja gospodarstva te nacije.
Postoji nekoliko čimbenika koje treba uzeti u obzir pri planiranju međunarodne investicijske strategije. To se odnosi na oportunitetne troškove povezane s imovinom koja se stječe. Ideja je identificirati ulaganja koja će se dobro uklopiti u cjelokupnu shemu i koja obećavaju da će dobiti na vrijednosti kako strategija napreduje. Kada se ispravno primjenjuju, potencijalni troškovi se lako nadoknađuju potencijalnim dobicima. Istodobno, investitor će pratiti utjecaj ulaganja na opće gospodarstvo i kako ti napori zauzvrat utječu na odnos nacionalne valute s drugim valutama na Forex tržištu. Uz pravu mješavinu, krajnji rezultat međunarodne strategije ulaganja je šansa ne samo da se profitira od kupnje dionica i roba, već i da se zaradi i neki prinos od trgovanja valutama.
Kao dio međunarodnog ulagačkog pristupa, fokus možda neće biti na stjecanju dionica, već na stvarnom uspostavljanju poslovanja unutar određene strane zemlje. Na primjer, grupa ulagača može odlučiti otvoriti proizvodni pogon u određenoj zemlji kao sredstvo za poticanje gospodarstva, a istovremeno proizvoditi robu po relativno niskim cijenama koja se može izvoziti i prodavati uz znatnu dobit. Ovaj pristup je često dobra opcija kada postoji želja da se strategija ulaganja strukturira za dugoročnu upotrebu.