Porez na financijske transakcije porez je koji se naplaćuje na određene vrste financijskih transakcija, ali ne i na određenu imovinu ili organizacije. Ti su porezi osmišljeni za povećanje prihoda, naravno, ali su također često namijenjeni modificiranju ponašanja financijskih institucija i tržišta, obično kako bi se smanjilo prekomjerno preuzimanje rizika i špekulacija, oba ponašanja koja se općenito smatraju štetnim za zdravo funkcioniranje tržišta. . Porezi na financijske transakcije imaju vrlo dugu povijest, ali su dobili mnogo više interesa i privlačnosti nakon globalne financijske krize 2008.
Porezi na kupnju ili prodaju dionica, koje je izvorno predložio John Maynard Keynes, imaju za cilj smanjiti špekulacije i ograničiti rast opasnih mjehurića u cijenama imovine. Ovi porezi, koji nameću skroman ukupni porez, obično ne veći od 2% po transakciji, imaju za cilj ograničiti učestalost kupnje ili prodaje dionica ulagačima. Čak i skroman porez, kao što je ovaj, učinio bi neke vrste brzog spekulativnog trgovanja neprofitabilnim i mogao bi smanjiti volatilnost tržišta i postotak špekulanata u odnosu na broj dugoročnih ulagača. Eksperimenti s tim porezima nisu uvjerljivo pokazali jesu li učinkoviti u uklanjanju mjehurića.
Valutne špekulacije još su jedan veliki problem s kojim se susreću moderne vlade, a kao moguća rješenja za tu opasnost predložene su različite verzije poreza na financijske transakcije. Valutni špekulanti zarađuju novac tako što se brzo kreću kako bi manipulirali vrijednošću nacionalne valute, ulazeći i izlazeći iz pozicija u toj valuti velikom brzinom. Ova praksa, iako je potencijalno prilično unosna, može uzrokovati ozbiljne poremećaje u vrijednosti nacionalne valute i može, posljedično, naštetiti trgovini i drugim područjima nacionalne financijske politike.
Porez na financijske transakcije može se koristiti za ograničavanje ove vrste špekulativne aktivnosti. Paul Spahn je predložio porez na financijske transakcije koji bi oporezovao normalnu razmjenu valuta po vrlo skromnoj stopi, stopi koja bi generirala prihod, ali ne bi predstavljala ozbiljan poticaj za izbjegavanje razmjene valuta, jer bi to također naštetilo gospodarskom zdravlju zemlje koja zapošljava takve porez. Međutim, ako bi trgovina gurnula državnu valutu izvan širokog raspona promjenjivih cijena, postala bi aktivna druga, mnogo viša porezna stopa. To bi zapravo onemogućilo profit od špekulacija s valutom, jer bi mnogo viša porezna stopa potrošila svu potencijalnu dobit.
Svjetska financijska kriza 2008. godine usmjerila je novu pozornost na moguću korisnost poreza na financijske transakcije. Postojali su praktični aspekti te pažnje, koji se odnose na sposobnost smanjenja opasnih budućih špekulacija. Postojao je i raširen osjećaj bijesa zbog aktivnosti bankarske industrije, osobito u Ujedinjenom Kraljevstvu i Sjedinjenim Državama, a mnogi političari su predlagali te poreze kao način povrata novca od bankara kao i stabilizaciju financijskih tržišta.