Iako postoji nekoliko radnih definicija za uloženi kapital, gotovo sve one uključuju jedan osnovni element. Uloženi kapital uključen je u identificiranje financijskih sredstava koja su potrebna da bi korporacija nastavila funkcionirati i uključila se u važnu zadaću stvaranja prihoda. Međutim, vrsta financijskih sredstava koja se smatraju dijelom tih sredstava donekle je ograničena i ne uključuje svu imovinu koja je trenutno u posjedu tvrtke.
Općenito, uloženi kapital se odnosi na vrijednost kapitalnih ulaganja, a ne na cjelokupnu imovinu poduzeća. Kapitalno ulaganje uključivalo bi sve dionice ili sve obveznice koje je izdala korporacija. Dolazak do točne brojke u ovom scenariju također bi uključivao dopuštanje bilo kakvih tekućih obveza, posebno dugoročnih obveza.
Nešto drugačiji pogled bi uzeo u obzir bilo kakvu kratkotrajnu imovinu i tekuće obveze. Ovom formulom u obzir se uzimaju i dugotrajna i obrtna imovina. Tekuće obveze, uključujući i kratkoročne i dugoročne obveze, oduzele bi se od ukupne vrijednosti imovine.
Iako se točna formula može neznatno razlikovati od jedne situacije do druge, rezultat se obično koristi u istu svrhu. Ova se brojka smatra ključnom za određivanje ROCE-a ili povrata na uloženi kapital. Jednostavno rečeno, razumijevanje ovog broja i usporedba s iznosom prihoda ostvarenim naporima pomoći će tvrtki da utvrdi dvije stvari. Prvo, potrebno je utvrditi je li omjer između njih dovoljan da pokrije sve troškove. Drugo, utvrđivanje odnosa između uloženog kapitala i vrijednosti prodanih proizvoda također može pomoći tvrtki da utvrdi je li ostvarena neto dobit.
Usporedba uloženog kapitala s ostvarenim prihodom za određeno razdoblje često može dati informacije o ukupnoj uspješnosti poduzeća. Imajući jasnu sliku krajnjeg rezultata napora, moguće je početi procjenjivati kako se imovina koristi i odrediti kako je bolje iskoristiti kako bi se povećala profitabilnost.