Teorija segmentacije tržišta je suvremeni koncept koji kaže da ne postoji izravna povezanost između kamatnih stopa koje prevladavaju na kratkoročnim i dugoročnim tržištima. Umjesto toga, teorija je da su ova dva tržišta različita i da će kamatne stope reagirati na sve što se događa na tržištu na kojem se trguje opcijama. Prema osnovama teorije segmentacije tržišta, vrijednosni papiri kojima se trguje na kratkoročnom tržištu mogu biti podvrgnuti značajnim promjenama, dok stope koje se primjenjuju na dugoročna ulaganja mogu ostati donekle statične.
Ponekad se naziva teorija segmentiranih tržišta, a često se smatra da se slaže i podržava ono što je poznato kao teorija preferiranog staništa. Ova teorija kaže da ulagači imaju vrlo specifična očekivanja kada je riječ o ulaganju u vrijednosne papire s različitim duljinama dospijeća. Sve dok ulagači svoje trgovačke aktivnosti usmjeravaju na prilike koje su u skladu s njihovim preferencijama, ta očekivanja ostaju unutar razumnih granica, uključujući stupanj rizika koji ulagač preuzima. Odluči li ulagač kupiti i prodati vrijednosne papire s rokom dospijeća izvan njihovih preferencija ili staništa, to će utjecati na iznos rizika koji on ili ona preuzima i zahtijevati očekivanje povećanog povrata kako bi se nadoknadio taj rizik.
Zagovornici teorije segmentacije tržišta primjećuju da procjena krivulja prinosa na kratkoročnim i dugoročnim tržištima često otkriva da se čini da kamatne stope koje se primjenjuju pokazuju malo ili nikakvu povezanost jedna s drugom. Ovdje je utvrđeno da se krivulja prinosa povezana s tržištem više temelji na dostupnoj ponudi opcija i potražnji za njima, a manje na kamatnim stopama. Istodobno, ulagači koji traže brzi povrat vjerojatnije će svoju pozornost usmjeriti na prilike s kratkim rokom dospijeća, dok će oni koji traže ulaganja koja će zadržati u dužem vremenskom razdoblju biti privučeni dugoročnim tržištem. Budući da je fokus na tome kada će se povrat ostvariti, a ne na interesu koji se odnosi na ulaganja s znatno različitim duljinama dospijeća, čini se da teorija dobro funkcionira u brojnim situacijama.
Iako postoje zagovornici teorije segmentacije tržišta, ne slažu se svi oko stupnja istinitosti teorije. Ulagači koji rutinski provode investicijske transakcije koje uključuju kratkoročne i dugoročne dospijeće ne vjeruju nužno da ova dva tržišta funkcioniraju neovisno jedno o drugom, posebno kada su u pitanju kamatne stope. Umjesto toga, razumijevanje je da postoji barem potencijal kratkoročnog tržišta da utječe na stope na dugoročnom tržištu, i obrnuto, posebno s ulagačima koji su više usredotočeni na stope, a manje na trajanje.