Mikrokredit je izraz koji se koristi za identifikaciju malih zajmova koji se daju pojedincima i subjektima koji inače ne bi mogli dobiti bilo koju vrstu kredita. Često se naziva mikrokreditima, mikrokredit se daje osobama koje nemaju kolateral za zalog za bankovni zajam ili koje su trenutno nezaposlene ili nemaju prihvatljivu kreditnu povijest. Glavna funkcija mikrokredita je pružiti financijske usluge onima koji ne ispunjavaju uvjete za standardne izvore kredita i pomoći im u postizanju bolje kvalitete života.
Jedan od načina funkcioniranja mikrokredita je unutar strukture šire financijske strategije poznate kao mikrofinanciranje. U suštini, mikrofinanciranje često funkcionira s ciljem pomoći ljudima da pređu iz uvjeta siromaštva u funkcionalni i produktivni građani. Unutar ove aplikacije, ljudi mogu dobiti zajmove za siromaštvo za opskrbu životnih potreba, dok nastoje poboljšati svoju situaciju kroz obuku ili stvaranje neke vrste samozapošljavanja, poput kućnog poslovanja.
Za razliku od tradicionalnih oblika kredita, mikrokredit se fokusira na potencijalnu sadašnjost, a ne na prošlost pojedinca. U situacijama kada tradicionalni zajmovi jednostavno nisu mogući, produženje mikrokredita služi kao glas povjerenja u sposobnost pojedinca da preokrene svoje bogatstvo i postane financijski solventan. Osnovni koncept mikrokredita uspješno se koristio za pomoć nacijama u oporavku od prirodnih katastrofa osnažujući građane da stvore nova poduzeća koja bi zamijenila ona koja su se povukla nakon katastrofe ili iz nekog razloga više nisu mogla funkcionirati.
Postoje primjeri provedbe mikrokreditnih strategija još iz 18. stoljeća. Tijekom 20. stoljeća, Marshallov plan koji je proveden na kraju Drugog svjetskog rata uključivao je odredbe za proširenje mikrokredita kako bi se pomogla obnovi infrastrukture nacija koje su bile jako oštećene tijekom tog rata. Mikrokredit je osnovan za pomoć nakon katastrofe u Bangladešu početkom 1970-ih. Danas se u Indiji mikrokrediti koriste za pružanje mogućnosti ljudima koji su na razini siromaštva i pripadnici su nekih nižih kasti prisutnih u indijskom društvu. U svim slučajevima, cilj mikrokreditiranja bio je stvoriti ili vratiti dostojanstvo i financijsku sigurnost ljudima koji nisu imali nade da će dobiti kredit iz bilo kojeg drugog izvora.
Iako tradicionalno bankarstvo dugo ignorira kombinaciju mikrokreditnih aranžmana zajedno s fleksibilnim opcijama mikroplaćanja, to se počinje mijenjati. Zbog naglaska na iskorištavanju potencijala ljudi i pomoći im da stvore prilike za zapošljavanje tamo gdje ih prije nije bilo, mikrokrediti su se pokazali uspješnom strategijom koja pozitivno utječe na gospodarstvo mnogih zemalja. Iako mikrokreditiranje još nije načelo koje prihvaćaju sve financijske institucije, interes za mikrokreditiranje kao sredstvo za poticanje produktivnosti i omogućavanje ljudima da izbjegnu siromaštvo vlastitim naporima raste.