Priznavanje prihoda je računovodstvena metodologija koja se koristi za utvrđivanje posebnih okolnosti pod kojima se prihod priznaje kao prihod u računovodstvenim evidencijama primatelja. Ovo načelo ili metodologija smatra se jednim od općeprihvaćenih računovodstvenih načela koje mnoge tvrtke i druge organizacije koriste kako bi svoje računovodstvene evidencije održale točne i aktualne. Ovo priznavanje prihoda koji je postao prihod obično zahtijeva nastup nekog specifičnog događaja koji rezultira mogućim mjerenjem prihoda i evidentiranjem u računovodstvenim knjigama, tako da se identificira kao prihod.
Za mnoge tvrtke priznavanje prihoda se odvija kada se primi uplata od kupca. Do tog trenutka, tvrtka je ispunila narudžbu za robu ili usluge koju je naručio kupac, te je ili isporučila proizvode ili je obrađivala narudžbu i dogovorila isporuku proizvoda kupcu. Zauzvrat, kupac je uplatio narudžbu. Knjiženjem primitka te uplate u odjeljak o potraživanjima u računovodstvenoj evidenciji, tvrtka je priznala primitak tog prihoda, te ga sada računa kao prihod.
Postoje varijacije ovog osnovnog modela priznavanja prihoda. Tvrtka može odabrati datum slanja narudžbe ili datum generiranja računa za narudžbu kao ključni događaj koji dovodi do priznavanja. Za tvrtke u kojima je mogućnost da kupac vrati proizvode donekle visoka, ključni događaj može biti prolazak razdoblja u kojem kupac stvarno može vratiti te proizvode, a ne datum fakture ili datum primanja plaćanja. Svaki od ovih pristupa smatra se održivim i može se koristiti sve dok poslovanje održava dosljedan pristup priznavanju prihoda koji se odnosi na sve njegove prodajne aktivnosti.
Iako postoje neka pitanja o etici prilagodbe priznavanja prihoda kako bi se ulagačima ili široj javnosti predstavila pozitivnija slika, činjenica je da je proces te prilagodbe relativno jednostavan. Na primjer, ako tvrtka obično priznaje prihod kada je plaćanje dostavljeno, a trenutno ima veliki iznos nepodmirenih faktura kupaca, tvrtka može odlučiti promijeniti način na koji priznaje prihod. U ovom scenariju, umjesto priznavanja prihoda kada ga podnose kupci, tvrtka odabire priznavanje prihoda od datuma kada su računi pripremljeni. Krajnji rezultat je da poduzeće bilježi veće brojke prodaje i prihoda nego što bi inače bilo moguće.