Potvrda o otpremi je dokument koji služi kao instrument za pregovaranje u poslovima koji uključuju terminske razmjene. Certifikate ove vrste izdaju objekti koje su odobrile uključene burze, a služe kao sredstvo za potvrđivanje predanosti objekta da isporuči robu identificiranu u dokumentu nositelju certifikata u skladu s uvjetima navedenim u potvrdi o otpremi . Certifikacija za otpremu često se koristi za robu poput pšenice, kukuruza, soje, pa čak i proizvoda poput šperploče.
Jedna od karakteristika po kojoj se potvrda o otpremi malo razlikuje od ostalih vrsta jamstava isporuke je da dokument ne zahtijeva da odobreni dostavni objekt stvarno pohrani robu do datuma isporuke. To pruža mogućnost da se isporuka izvrši korištenjem buduće proizvodnje robe, pri čemu se berba odvija neposredno prije datuma terminskog ugovora, te omogućuje da se roba pravovremeno transportira do nositelja potvrde o otpremi.
Ovo je u suprotnosti sa sličnim dokumentom koji se ponekad koristi s budućim ulaganjima, poznatim kao skladišni račun. U ovoj situaciji, objekt skladišti robu do dana kada treba biti isporučena imaocu računa. Roba je zapravo u ruci u trenutku sklapanja terminskog ugovora, ostaje u skladištu za vrijeme trajanja ugovora i otprema se na lokaciju koju je isporučio investitor na dogovoreni datum isporuke.
Jedna od prednosti povezanih s ulaganjima u robu koja koristi certifikat o otpremi je da nema potrebe da roba stvarno postoji u vrijeme kada je sklopljen terminski ugovor. Ugovor se može temeljiti na predviđenoj količini robe koja će biti proizvedena do datuma isporuke. Na primjer, ako ulagač predviđa da će se potražnja za kukuruzom značajno povećati u određenom trenutku u budućnosti, on ili ona može sklopiti terminski ugovor za robu, efektivno kupiti robu po nižoj cijeni danas i odgoditi isporuku do kasnije cijene su znatno porasle. To investitoru omogućuje da se odrekne svih troškova skladištenja koji bi eventualno umanjili dobit, a da pritom još uvijek zarađuju od povećane potražnje. Kao i kod svake investicijske strategije, ako je projekcija povećane potražnje netočna, ulagač bi mogao postati vlasnik robe koja vrijedi manje od terminske cijene koja je navedena u ugovoru, i pretrpjeti gubitak umjesto dobiti.