Novčana naknada je dodijeljeni iznos novca koji će poslodavci unaprijed dati zaposlenicima za pokrivanje poslovnih troškova, kao što su obroci, putni troškovi i uredski materijal. Novčani dodaci jednostavniji su za računovodstvo od prikupljanja primitaka i nadoknade malih ili čestih izdataka. Zaposlenici obično preferiraju novčane naknade jer nema čekanja na povrat, a praktičnije je obroke i taksi plaćati gotovinom, a ne korporativnom kreditnom karticom.
Većina tvrtki drži pri ruci malu količinu gotovine za gotovinske naknade, čak i ako ne kupuju redovito. Može se koristiti za plaćanje radnih ručkova, taksija kući nakon kasnih sastanaka ili drugih neželjenih troškova kao što su ulošci za pisač u nuždi. Zaposlenik koji redovito putuje zbog svog posla može imati fiksne iznose novca dodijeljene za obroke koji mogu pratiti kilometražu za njihov automobil. Ako zaposlenik preferira skuplji obrok, razliku mora platiti iz vlastitih sredstava. Isto tako, ako zaposlenik preferira lakši obrok, razliku može spremiti u džep.
Fiksna priroda novčanog dodatka olakšava računovodstvo. Iznos se nudi unaprijed, tako da se može odmah upisati u knjige. Za dokumentaciju nisu potrebni potvrde, jer je pravo zaposlenika hoće li novac potrošiti ili ne. Time se smanjuje papirologija kao i volatilnost jer zaposlenik ne može prekoračiti proračun s novčanim dodatkom, čime se smanjuju i opći troškovi. Ponuda gotovine zaposleniku obično je cijenjena, jer može potaknuti moral i pomoći u potvrđivanju vrijednosti zaposlenika.
Novčana naknada se smatra jednom od pogodnosti poslova koji zahtijevaju puno dugih sati i putovanja. Zaposlenici uživaju u pogodnostima gotovine, kao što je smanjenje složenosti pozivanja klijenata na ručak. Isto tako, većina zaposlenika radije ne troši vlastiti novac na poslovne troškove ili svoje vrijeme juri za malim naknadama. Male tvrtke koje nemaju puno skladišnog prostora mogu koristiti novčane naknade kako bi zaposlenici mogli kupiti uredski materijal kada je to potrebno, što se može stvarno zbrajati tijekom mjeseci.
Zaposlenici plaćaju porez na novčane naknade, kao i na druge oblike prihoda. U nekim zemljama mogu se odbiti kao poslovni troškovi. Može se primijeniti ispravak troškova kapitala, koji je amortizacija od izvorne vrijednosti kupnje, ovisno o tome što je kupljeno gotovinom. Druge zemlje dopuštaju vjerskoj skupini da gotovinom plati životni prostor jednog ili više članova te da tu vrijednost odbije kao župni dodatak.