U većinu hipoteka na kuću uključen je dio koji se naziva klauzula o otuđivanju. U osnovi, klauzula o otuđivanju je sporazum da ako sadašnji vlasnik ikada odluči prodati nekretninu, imatelj hipoteke će moći zatražiti potpunu namirenje nepodmirenog iznosa. Ponekad se naziva klauzula o dospijeću na prodaju, svrha klauzule o otuđenju je osigurati da vlasnik hipoteke ne ostane bez plaćanja i kolaterala za potraživanje u slučaju neispunjenja hipoteke.
U praksi se na klauzulu o otuđenju obično poziva kada se vlasništvo nad imovinom prenese s vlasnika evidencije na drugu osobu. Često se to često postiže tako da hipotekarna tvrtka jednostavno otvori račun za novog vlasnika, produži hipoteku na novom računu i koristi dio sredstava za otplatu prethodne hipoteke na istoj nekretnini. Iako to može značiti za vrlo kratko vrijeme, postoje dvije postojeće hipoteke pod dva različita vlasnika, to obično nije problem. Sve dok novi vlasnik ima kreditnu sposobnost koja ga čini kvalificiranim za primanje hipoteke, cijeli se proces može riješiti za nekoliko dana.
Klauzula o otuđivanju nije neobična stavka koja se može naći u bilo kojem hipotekarnom aranžmanu. Zapravo, vjerojatno bi bilo teže pronaći hipoteku koja ne uključuje neki oblik ove važne klauzule o ubrzanju. Klauzule o otuđenju zapravo pomažu zaštiti i vlasnika kuće i institucije koja financira. Za vlasnika kuće postoji jasan zahtjev koji se nalazi unutar hipoteke koji čini odgovornost za otplatu nepodmirenog duga. To znači da ne smije biti pogrešne komunikacije o tome što se mora dogoditi.
Čak i ako novi vlasnik plaća gotovinu za nekretninu, sadašnji vlasnik će i dalje biti odgovoran za otplatu hipoteke. Za zajmodavca, klauzule o ubrzanju ovog tipa pomažu u zaštiti ulaganja koju je tvrtka napravila u nekretninu iu samog vlasnika kuće. Osiguravanje da ovo ulaganje neće propasti zauzvrat pomaže u održavanju poslovanja tvrtke i omogućuje joj da nastavi služiti drugim osobama kojima je potreban zajam kao sredstvo osiguranja imovine.
Čitanje klauzule o otuđivanju unutar ugovora o hipoteci ne bi smjelo biti razlog za alarm od strane potrošača. Sve dok je klauzula napisana kako bi se jasno naznačilo da je iznos koji dospijeva u trenutku kada vlasnik kuće odluči prodati nekretninu samo trenutni nepodmireni iznos, a ne neka druga brojka, usklađenost bi trebala biti vrlo jednostavna.