Također poznato kao obvezno osiguranje, obvezno osiguranje je bilo koja vrsta osiguranja koja je propisana zakonom kako bi se građani mogli baviti određenim djelatnostima. Jedan od najčešćih primjera obveznog osiguranja je zahtjev državne ili pokrajinske vlade da građani imaju minimalni iznos auto osiguranja prije nego im se dopusti vožnja cestama države i nacije. Točan opseg potrebnog pokrića varirat će ovisno o zakonima koji se primjenjuju na jurisdikciju u kojoj vlasnik automobila živi, ali vrlo je vjerojatno da će uključivati barem obvezno osiguranje od odgovornosti koje štiti druge vozače koji bi mogli biti uključeni u nesreću s osiguranikom .
Ideja koja stoji iza obveznog osiguranja je osigurati da postoji barem minimalno pokriće ako se dogodi neka vrsta pokrivenog događaja. U slučaju osiguranja automobila, zahtijevanje određenog minimuma pokrića pomaže u sprječavanju potrebe tužbe za naknadu štete nakon neke vrste automobilske nesreće. Uobičajeno, oštećene strane mogu tužiti osobu koja je prouzročila nesreću za naknadu štete ako ona ili ona nemaju odgovarajuće auto osiguranje za pokrivanje problema kao što su popravci vozila i bilo koje vrste medicinskih troškova koji su izravno povezani s nesrećom. Zahtijevanjem obveznog osiguranja svih vozača motornih vozila koji borave u nadležnosti, sudovi su relativno slobodni od ove vrste aktivnosti, dopuštajući dvjema uključenim pružateljima osiguranja da razrade detalje plaćanja odgovarajućim strankama.
Opseg obveznog osiguranja će se razlikovati, ovisno o propisima koji se primjenjuju u predmetnoj jurisdikciji. U nekim slučajevima vlasnici motornih vozila moraju održavati samo osnovne beneficije koje pokrivaju medicinske troškove i troškove popravka oštećene strane, a nisu dužni održavati i osiguranje koje pokriva popravke ili medicinske troškove osiguranika. Sve više, mnoge jurisdikcije zahtijevaju da vlasnici vozila nose ono što je poznato kao potpuna ili sveobuhvatna pokrivenost koja pruža pogodnosti svim stranama uključenim u nesreću. Nije neuobičajeno da zakoni zahtijevaju da se u vozilu nosi dokumentacija koja dokazuje da je na snazi adekvatan iznos osiguranja. U nekim jurisdikcijama, predočenje neke vrste dokaza o osiguranju koje je u skladu s državnim zahtjevima mora se predočiti prilikom obnavljanja vozačke dozvole ili obnavljanja automobilske oznake ili registracije.
Neuspješno osiguranje i održavanje obveznog osiguranja može rezultirati ozbiljnim pravnim problemima. Službenici za provođenje zakona mogu izreći novčane kazne ako je vozač zaustavljen zbog nekog manjeg prometnog prekršaja i nije u mogućnosti pružiti dokaz o osiguranju kada se to zatraži. Ako je vozač sudjelovao u nesreći i naknadno se utvrdi da nema barem minimalni iznos osiguranja propisan zakonom, postoji mogućnost da se vozač suoči s kratkim zatvorom ili barem uvjetnom kaznom, uz zahtjev da ne upravlja svojim motornim vozilom dok se ne osigura osiguranje i ne predoče dokaz nadležnim pravnim tijelima.