Strateško upravljačko računovodstvo je teorija i praksa računovodstva koja gleda na troškovnu poziciju organizacije, troškovne prednosti i diferencijaciju proizvoda kako bi se donijele tržišne odluke. Tradicionalno upravljačko računovodstvo ne uzima u obzir ove čimbenike i mnogo se više oslanja na računovodstvene sustave koji su već uspostavljeni u organizaciji. Metoda strateškog upravljačkog računovodstva analizira informacije kako bi stvorila veće profitne marže i razlikovala organizaciju od svojih konkurenata na globalnom tržištu.
Ključna komponenta strateškog upravljačkog računovodstva je ispitivanje čimbenika koji se odvijaju izvan organizacije. Ti čimbenici uključuju novu konkurenciju na tržištu, što uključuje troškove ulaska na tržište i broj ukupnih konkurenata u određenoj industriji. Druga zabrinutost je postoje li dostupni zamjenski proizvodi ili usluge, kao što su nova tehnologija ili proizvodi koji mogu eliminirati potrebu za postojećim proizvodom. Industrijska konkurencija se ispituje kako bi se odredili najveći konkurenti organizacije, kao i cijene i status tih konkurenata na tržištu.
Trošak je ključna točka u analizi, od opskrbnog lanca do iznosa novca koji organizacija može naplatiti za svoje proizvode i usluge. Strateško upravljačko računovodstvo gleda na načine da se što više snize troškovi kako bi se povećala dobit. To uključuje osnovne poslovne prakse kao što su smanjenje troškova ljudskih resursa, poslovanje tvrtke, razvoj tehnologije, marketing proizvoda i usluga te poboljšanje produktivnosti. Organizacija će analizirati svoje troškove prije nego što izvrši isti proces na svojim konkurentima. Cilj organizacije je imati višu profitnu poziciju od konkurencije.
Nakon što se analizira organizacija i njeni konkurenti, postavlja se strategija ovisno o potrebama organizacije. U područjima gdje bi se troškovi mogli smanjiti, rješavaju se dugoročne posljedice, kao što je mogućnost gubitka produktivnosti. Područja ulaganja također se ispituju u odnosu na njihove dugoročne prednosti ili nedostatke, uključujući i hoće li povećati profitnu maržu u budućnosti. Dugoročni planovi se razvijaju, ali moraju ostati fleksibilni zbog prirode tržišta koje se stalno mijenja. Napredak se mjeri tradicionalnim financijskim metodama, kao što su dobit i gubitak, te suvremenijim metodama kao što su ocjene zadovoljstva kupaca i tržišni udio.