Financijske zadruge su banke ili druge vrste financijskih institucija koje su u potpunom vlasništvu i kojima upravljaju pojedinci koji imaju članstvo u tim institucijama. Ova vrsta zadružnog pothvata često se uspostavlja među grupom članova koji dijele neku vrstu zajedničke veze, kao što je uključenost u određenu industriju. Tipična financijska zadruga nudit će cijeli niz bankarskih usluga, uključujući tekuće i štedne račune, kao i zajmove s kamatnom stopom koja je vrlo konkurentna drugim institucijama.
Uz financijsku zadrugu, članovi imaju priliku udružiti resurse i stvoriti institucije koje omogućuju pružanje financijskih usluga korisnicima, na temelju neke vrste zajedničkog interesa ili profesije. Na primjer, postoji nekoliko nacija diljem svijeta s zadrugama koje se temelje na industriji. Jedan od češćih primjera je poljoprivredna zadruga u kojoj se okupljaju pojedinci i tvrtke koje se bave poljoprivredom i proizvodnjom hrane. Zadruga ovog tipa vjerojatno će uključivati osnovne bankarske usluge, hipoteke, poslovne kredite, obrazovne i druge mogućnosti obuke te opće mogućnosti umrežavanja kroz godišnja i polugodišnja okupljanja koja su otvorena za sve članove.
Još jedna prednost financijske zadruge je da obično postoji neka vrsta središnje organizacije za podršku koja aktivno traži snižene pogodnosti za sve članove. Središnja organizacija ima ovlasti za pregovaranje i sklapanje ugovora s različitim dobavljačima, na temelju kombinirane kupovne moći članova zadruge. To često omogućuje organizaciji da odredi vrlo konkurentne snižene cijene koje svaki član može iskoristiti ako želi. Osiguravanjem ovih stopa putem financijske zadruge, čak i članovi koji bi samo povremeno koristili određenu robu ili usluge mogu uživati u prednostima sniženih cijena koje bi inače bile dostupne samo potrošačima koji su ostvarili mnogo veći obim poslovanja.
Financijska zadruga čini više od jednostavnog pružanja financijskih pogodnosti svojim članovima. Mogućnosti umrežavanja također pomažu u stvaranju atmosfere međusobne podrške koja omogućuje članovima da dijele informacije jedni s drugima uz relativnu slobodu. Ova se razmjena informacija ponekad odvija kroz središnju potpornu organizaciju, ali se također može odvijati na godišnjim i polugodišnjim konferencijama, gdje se članovi okupljaju kako bi razgovarali o pitanjima od interesa za zadrugu kao cjelinu. Uz ova okupljanja diljem zemlje, većina zadruga nudi regionalna okupljanja koja omogućuju članovima koji se nalaze unutar određenog područja da se s relativnom lakoćom savjetuju o pitanjima od lokalnog interesa. Osim toga, nije neobično da različiti članovi razviju čvrst odnos jedni s drugima i međusobno razmjenjuju ideje i resurse kada i kada vide potrebu za tim.