Ponekad se naziva i posljednjim sudjelovanjem, drugi založni zajam je dužnička obveza u kojoj zajmodavac ima sekundarno potraživanje na bilo kojoj imovini koja se drži kao zaloga na tom dugu. Tipično, ova vrsta situacije postoji kada je zajmodavac spreman nametnuti založno pravo na imovinu koja već nosi založno pravo od drugog vjerovnika. Ovisno o državnim propisima koji se primjenjuju u jurisdikciji u kojoj se vjerovnik i dužnik nalaze, od nositelja drugog založnog zajma može se tražiti da podnese pravne dokumente lokalnoj agenciji. Ti dokumenti potvrđuju da nositelj ovog drugog založnog prava priznaje prethodnu tražbinu drugog nositelja založnog prava i razumije da će u slučaju neispunjavanja obveza ta prva tražbina biti namirena prije nego što se riješi pitanje drugog založnog prava.
Jedan uobičajen primjer drugog založnog zajma je druga hipoteka na neku vrstu nekretnine. Kao i kod prve hipoteke, sekundarni hipotekarni zajmodavac obično će prihvatiti nekretninu kao kolateral za iznos zajma i provesti založno pravo koje ostaje na snazi dok se dug ne povuče. U slučaju da dužnik kasni s oba ova kredita, sudovi bi rješavali namirenje prve ili primarne hipoteke, a zatim bi prešli na namirenje te druge hipoteke. Pod pretpostavkom da je imovina dužnika dovoljna, oba se duga mogu podmiriti u cijelosti ili djelomično.
Često postoji zabuna između onoga što se podrazumijeva pod drugim založnim zajmom i podređenog duga. Postoje dvije važne razlike između ova dva oblika duga. Jedna ključna razlika je činjenica da podređeni dug može biti osiguran ili neosiguran. To znači da dug ove vrste može, ali i ne mora uključivati založno pravo na određenoj imovini koju drži dužnik. Suprotno tome, drugi založni zajam ima navedeno potraživanje na određenoj imovini.
Druga razlika se odnosi na razmatranje ukupnog dužničkog tereta koji nosi dužnik, koji je prisutan na sudu. To posebno vrijedi u situacijama kada dužnik proglašava stečaj. Svaki dug koji se smatra drugim založnim zajmom bit će podmiren prije rješavanja svih dugova koji ispunjavaju zakonske kriterije za klasifikaciju kao podređeni dug. To stvara uredan proces koji će se baviti prvim založnim zajmom, zatim prijeći na drugi založni zajam i konačno dovesti do razmatranja podređenog duga.