Jedinična cijena je metoda vrednovanja pomoću koje kupci mogu odrediti stvarne troškove proizvoda. Jedinična cijena je cijena po jedinici proizvoda, koja se može izračunati za bilo koji proizvod, bez obzira na način pakiranja. Jedinične cijene imaju značajnu primjenu i u industrijskom svijetu i u ekonomiji potrošača.
Voditelji nabave u industrijskim postrojenjima moraju uzeti u obzir mnoga pitanja vezana uz proizvode kada određuju svoje kupnje. Iako cijena nije uvijek odlučujući faktor, ona se odnosi na svaku odluku o kupnji, bez obzira na proizvod. Međutim, nisu svi konkurentski proizvodi pakirani jednako, a na voditelju nabave je da odredi stvarnu cijenu svakog od njih. Na primjer, voditelj nabave možda će morati kupiti sapun u prahu za pranje rublja i mora birati između dva konkurentna proizvoda, od kojih je jedan pakiran u kutije od 2 kilograma, a drugi u kutije od 5 funti. Kako bi odredio stvarni trošak sapuna u prahu, voditelj nabave mora znati jediničnu cijenu svakog praha – to jest, pretvoriti oba u gram ili u unce, a zatim izračunati cijenu po gramu ili po unci.
Isti princip vrijedi u supermarketu za prosječnog potrošača. Većina država u Sjedinjenim Državama zahtijeva jedinične cijene u supermarketima kako bi pomogle potrošačima u njihovoj usporedbi jediničnih cijena. Na primjer, ako desetak jaja košta 1.20 američkih dolara (USD), jedinična cijena — u ovom slučaju cijena po jajetu — iznosi 10 centi. Ako paket od 18 jaja košta 1.50 USD, nudi bolju jediničnu cijenu od 8.67 centi po jajetu. Stoga bi paket koji je skuplji jer je veći mogao ponuditi bolju ponudu za potrošača.
Tradicionalno pravilo u marketingu je da što je veći volumen, to je jedinična cijena niža. To je bilo tako jer je pomicao veće količine i smanjio troškove održavanja zaliha. Marketinški izrazi poput “velike ekonomske veličine” potvrdili su tu istinu. Međutim, od kraja 20. stoljeća ova pretpostavka nije uvijek vrijedila, osobito u trgovinama. Daleko je češća pojava da veća pakiranja zapravo imaju identičnu ili višu jediničnu cijenu od manjih pakiranja, čak i iste marke. Još jedna uobičajena praksa u prehrambenoj industriji je smanjenje količine proizvoda, pri čemu cijena i pakiranje ostaju isti, ali se količina sadržanog proizvoda smanjuje za malu količinu.
Razboritim potrošačima se stoga savjetuje da uvijek provjere jediničnu cijenu svakog artikla koji odaberu za kupnju u trgovini. Njihovi kolege u industriji, menadžeri nabave, također moraju uvijek odrediti jediničnu cijenu svake stavke odabrane za poslovanje njihovih tvrtki. Neće uvijek biti slučaj da će se kupiti artikl s najnižom jediničnom cijenom, ali jedinična cijena je ključni element u odluci o kupnji.