Domaća razina cijena predstavlja trenutnu cijenu za određenu robu ili uslugu u gospodarstvu. Državne agencije ili nacionalni ekonomisti obično gledaju na različite razine cijena kako bi procijenile rastuće ili padajuće cijene, koje se u ekonomskom smislu nazivaju inflacija, odnosno deflacija. Najčešća domaća razina cijena je indeks potrošačkih cijena. Ovaj indeks je uobičajen u nizu zemalja; mjeri cijene za košaricu dobara koju većina ekonomista smatra potrebnim pojedincima u gospodarstvu. Razine cijena također mogu predstavljati trenutnu sliku cijena, omogućujući referentne vrijednosti između različitih razdoblja.
Slobodna tržišna gospodarstva koriste cijenu kao odlučujući faktor između ponude i potražnje. U ovoj teoriji, domaće razine cijena za dobra i usluge ovise o ova dva osnovna čimbenika. Problem u većini slobodnih tržišnih ekonomija, međutim, je u tome što postoji određena razina međudjelovanja vlade koja tržište čini manje slobodnim. Stoga se razine cijena mijenjaju zbog neprirodnih uzroka ili čimbenika. Ekonomisti pokušavaju utvrditi koji od ovih ekstemporanih čimbenika uzrokuju najveću promjenu u smislu inflacije ili deflacije.
Razine cijena u ekonomiji jedne zemlje često su najvažniji elementi tržišta. Hibridna gospodarstva – ona koja sadrže neke elemente slobodnog tržišta i državne intervencije – koriste ponudu novca za kontrolu inflacije. Razina domaćih cijena izračunata pomoću indeksa potrošačkih cijena mogla bi signalizirati visinu inflacije. Kada se inflacija dosljedno povećava tijekom vremena, nacionalna vlada može odlučiti smanjiti ponudu novca. U teoriji, to bi trebalo pomoći u kontroli inflacije i smanjiti njezin učinak na gospodarstvo.
Druga upotreba razine domaćih cijena je izračun bruto domaćeg proizvoda (BDP) zemlje. U klasičnom smislu, BDP predstavlja tržišnu vrijednost za sva dobra proizvedena od strane nacije. BDP teži ograničiti izračun ove brojke na sva dobra proizvedena unutar prirodnih, domaćih granica zemlje. Zemlja može doživjeti rast BDP-a kada se dolarska vrijednost tih dobara poveća kroz povećanje stvarne proizvodnje. Inflacijska povećanja ove brojke ne predstavljaju istinski rast.
Pojedincu je često teško izračunati domaću razinu cijena. Državne agencije, stoga, daju ove informacije na mjesečnoj, tromjesečnoj ili godišnjoj razini. Ekonomisti i druge organizacije mogu pomoći u praćenju ovih brojki i tumačenju podataka. Središnje banke ili druge agencije mogu dati uvid u brojke. To može rezultirati raspravom o temi ili interpretacijom izračunatih podataka.