Potvrda potraživanja je tehnika koja se koristi u procesu revizije za provjeru evidencije tvrtke. Revizor šalje komunikacije izravno kupcima, tražeći od njih da potvrde evidenciju koju vodi tvrtka. To omogućuje revizorima da provjere greške, koje mogu varirati od namjernih krivotvorina do lošeg vođenja evidencije. Takvi dokazi mogu biti posebno vrijedni jer dolaze od treće strane izvan tvrtke koja nema vlastiti interes u ishodu revizije, te se stoga teoretski može osloniti na točne informacije.
Postoje dvije vrste potvrde potraživanja. U pozitivnom zahtjevu revizor traži od naručitelja odgovor, potvrđujući točnost informacije ili ispravljajući je ako je netočna. Negativni zahtjevi ukazuju na to da bi klijenti trebali odgovoriti samo ako postoji pogreška; revizor pretpostavlja da su informacije točne ako nikada ne stigne odgovor. Jedna mana ovog pristupa je ta što klijenti možda ne žele pisati revizore, a u tom slučaju izostanak dokaza možda ne znači da su zapisi tvrtke točni.
Ovaj proces uključuje sastavljanje pisma s informacijama o reviziji i podacima koje tvrtka vodi u evidenciji. Tvrtka dostavlja imena i adrese klijenata, a revizor šalje papire za potvrdu potraživanja. Od klijenata se traži da odgovaraju izravno revizoru, a ne tvrtki, tako da papirologija nikada ne prolazi kroz ruke ljudi koji bi mogli imati sukob interesa. Revizori prikupljaju informacije, provjeravaju ih u skladu s evidencijom i koriste ih u završnom revizorskom izvješću kako bi izrazili mišljenje o stanju poslovnih knjiga tvrtke.
Proces odabira za koji bi klijenti trebali dobiti potvrdu potraživanja može biti mješavina pažljivo odabranih i slučajnih ciljeva. Vrlo veliki nepodmireni, kao i dospjeli računi mogu se pomnije ispitati jer su od posebnog interesa. Revizori također mogu nasumično birati između manjih računa s dobrom reputacijom kako bi dobili općenitiju sliku o financijama tvrtke.
Korištenje potvrde potraživanja može pružiti obilje vrijednih revizijskih dokaza. Međutim, nije bez nedostataka jer klijenti mogu odbiti odgovoriti na zahtjev ili tvrtka ima netočne kontakt podatke, što znači da zahtjevi nikada do njih ne stižu. Revizori će možda morati potrošiti dosta vremena na istraživanje i praćenje određenih klijenata kako bi prikupili podatke, što može povećati cijenu revizije.