Sef, koji se također naziva sef ili sef, je trezor koji se koristi za pohranu dragocjenosti. Ormari za sefove koriste ljudi koji između ostalog žele zaštititi važne dokumente, skupe predmete poput naslijeđenog nakita ili rezerve novca za hitne slučajeve. Skladišni ormarići najčešće se nalaze u trezorima banaka, a iznajmljuju se klijentima banaka. Ormarić za sef obično je zaštićen barem jednom bravom, često i više, i općenito je izrađen od neuništivog materijala.
Izraz “sigurnosni ormarić” prvenstveno se koristi u Velikoj Britaniji i sadašnjim i bivšim zemljama British Commonwealtha, uključujući Australiju i Indiju. Većina Sjevernoamerikanaca bi isti koncept označila kao “sigurno pretinac”. Pojam se gotovo uvijek odnosi na sef koji postoji kao jedna jedinica među mnogima, obično u trezoru banke ili druge financijske institucije. Hoteli će povremeno održavati i banku ormarića za sefove za korištenje gostiju, osobito ako sobni sefovi nisu dostupni. Ponekad se osobne kutije za zaključavanje u domovima i uredima nazivaju ormarićima za sefove, ali većinu vremena, samostojeće jedinice jednostavno se nazivaju sefovi.
U mnogim susjednim bankama usluge sefova nude se kao pogodnost lokalnim klijentima, a ponekad djeluju i kao poticaj da ostanu klijenti banke. Prije iznajmljivanja ormarića za sef obično morate biti klijent banke. Naknade se razlikuju ovisno o veličini ormarića i trajanju najma, ali su troškovi obično minimalni. Većina kupaca koji se odluče iznajmiti ormariće to čine kao način pohrane novca i dragocjenosti daleko od prijetnje krađe, požara ili čak zagubljenja.
Sefovi u bankama posebno su atraktivni zbog svojih sigurnosnih značajki. Većinu vremena, ormarići u vlasništvu banke pohranjeni su u visoko zaštićenim trezorima koji su nedostupni javnosti i koji su zatvoreni u svakoj pljački. Obično se jednom zaključavaju ključem koji pripada banci, a opet ključem koji pripada klijentu, čime se osigurava da se kutije ne mogu dirati. Pristup ormariću za sef zahtijeva niz izazova identiteta koji se razlikuju od banke do banke, ali su osmišljeni tako da osiguraju da samo korisnik ima pristup sadržaju svog ormarića.
Na suprotnom kraju spektra nalaze se ormarići za sefove koje održavaju međunarodne bankarske korporacije, posebice u Švicarskoj, koje služe samo odabranoj klijenteli. Ormari za sefove u ovakvim institucijama nisu dizajnirani za svakodnevne predmete poput oporuka i nakita, već za vrlo vrijednu, često strogo tajnu imovinu međunarodnih poduzeća, državnih agenata i osoba iznimnog bogatstva. Ovi ormarići obično nisu dostupni nikome, a sigurnosne značajke su iznad onoga što se nalazi u tipičnom bankovnom trezoru. Skeniranje mrežnice, otisak prsta i glasovna identifikacija te druge kodirane pristupne točke često su dio vrhunske scene sa sefovima.