U najširem smislu, fiskalna analiza je svaka analiza koja ima veze s proračunima, financijama i novčanim pitanjima tijekom vremena. Međutim, izraz se najčešće nalazi u državnim okvirima. Većina državnih i lokalnih vlasti ima odjele za fiskalnu analizu koji su osmišljeni da nadziru proračune, bilježe kako se potrošeni novac zapravo koristi i daju savjete o poboljšanju financijskih pitanja u narednim godinama. Privatne organizacije i istraživači također se često uključuju u dubinske analize kako bi državna potrošnja bila transparentna za javnost.
Postoji nekoliko prevladavajućih metoda financijske analize, ali sve povezuju tri čimbenika: raspoloživi novac, traženi novac i potrošen novac. Analitičari obično gledaju na državnu potrošnju s proračunom kao pozadinom, ali poanta analize nije uvijek pratiti je li vlada ili državni subjekt ostao unutar bilo kojeg propisanog proračuna. Studije fiskalne analize obično se više bave načinom na koji je novac delegiran i jesu li određene skupine ili subjekti primili nerazmjerne isplate.
U većini mjesta, vlade izvode većinu novca koji moraju potrošiti naplatom poreza od građana i stanovnika. Zakoni i propisi često postavljaju ograničenja na način na koji se porezni novac može koristiti i kako se mora raspodijeliti između mnogih vladinih podružnica i agencija. Financijska analiza može utvrditi je li državna potrošnja u skladu s relevantnim zakonima. Također može pružiti informacije o odgovornosti poreznim obveznicima. U mnogim zemljama porezni obveznici imaju pravo glasati o nizu vladinih prijedloga, dužnosnika i operacija, pa čak i kada porezni obveznici nemaju nikakvog utjecaja na to kako se troši novac dobiven porezom, gotovo uvijek imaju interes znati.
Za vlade, fiskalna analiza pomaže u oblikovanju fiskalne politike. Fiskalna politika je stav vlade o korištenju potrošnje, prikupljanja prihoda i financijskih poticaja za utjecaj na gospodarstvo. Analitičar koji radi za državni subjekt prvo će pogledati stanje u gospodarstvu kako bi identificirao sve probleme. Zatim će analitičar smisliti načine na koje bi različite strategije potrošnje mogle ublažiti te probleme. Aspekti fiskalne teorije mogu pomoći u određivanju ekonomskih prednosti i nedostataka svake odluke o potrošnji.
Poslovi fiskalne analize u privatnom sektoru obično su prilično drugačiji. Umjesto da traže načine da povećaju ili minimiziraju potrošnju, privatni fiskalni analitičari traže načine da razotkriju državnu potrošnju. U većini slučajeva, privatno zaposleni analitičari usredotočuju se na specifična pitanja potrošnje, poput obrazovanja, zdravstvene skrbi ili nezaposlenosti. Ovi analitičari također mogu provoditi analizu fiskalne politike, tražeći načine na koje je vlada iskoristila potrošnju, bilo u sadašnjim okolnostima ili u prošlosti.
Posao fiskalnog analitičara obično se razlikuje od posla financijskog analitičara. Oboje rade s novcem i prate potrošnju, ali financijski analitičar se obično bavi samo potrošnjom ili solventnošću jedne tvrtke iz privatnog sektora. Korporativni financijski analitičari rade s računovođama i proračunskim rukovoditeljima kako bi pratili stabilnost tvrtke tijekom vremena. Na površini, financijska analiza može izgledati kao fiskalna analiza, ali se krajnji rezultati obično koriste vrlo različito.