Sigurna elektronička transakcija je proces koji se koristi za omogućavanje prijenosa sigurnih informacija putem Interneta. Primjeri uključuju brojeve kreditnih kartica, brojeve bankovnih računa, identifikacijske brojeve koje je izdala vlada i druge podatke koji se moraju razmijeniti da bi se dovršila financijska transakcija. Najčešće se koristi za elektroničku trgovinu korištenjem kreditnih kartica ili izravno podizanje sredstava s bankovnog računa te za osjetljive aktivnosti poput internetskog ulaganja ili online upravljanja bankovnim računom. Zapravo, razvoj sigurnih elektroničkih transakcija integriranih u platni sustav web-mjesta učinio je elektroničku trgovinu ne samo mogućom nego na mnogo načina sigurnijom i sigurnijom od tradicionalnih financijskih transakcija.
Izraz “sigurna elektronička transakcija” odnosi se posebno na SET, specifični sigurnosni protokol koji koristi nekoliko slojeva enkripcije za zaštitu osjetljivih informacija. U SET-u, tipična sigurna elektronička transakcija funkcionira na temelju niza elektroničkih potpisa. Trgovci, kupci i banke svi primaju pojedinačne digitalne potpise, često ključeve za pojedinačnu sigurnu elektroničku transakciju, tako da svaka pojedinačna kupnja ima vlastiti skup ključeva za šifriranje, a svi brojevi kreditnih kartica ili bankovnih računa zaštićeni su od izloženosti i potencijalne prijevare. To rezultira složenim, ali u konačnici vrlo sigurnim sustavom. Da biste koristili SET, i preglednik kupca i poslužitelj trgovca moraju biti omogućeni za SET.
Pružajući još jedan sloj sigurnosti, svaka transakcija koristi dvostruki potpis. Skup podataka o narudžbi šalje se trgovcu pod jednim potpisom, a podaci o plaćanju šalju se banci kupca pod drugim potpisom. Tako se broj kreditne kartice ne otkriva trgovcu, a sadržaj narudžbe kupca ne otkriva se banci. Ovaj sustav zahtijeva povezivanje informacija o narudžbi i podataka o plaćanju, a zahtijeva korištenje digitalnog “novčanika” u kojem se pohranjuju podaci o kupcu.
Kada je u početku uveden, siguran protokol elektroničkih transakcija podržao je niz tvrtki i trgovaca kreditnim karticama, uključujući MasterCard i Visu, koji su izvorno sudjelovali u njegovom razvoju. Microsoft i Netscape također su podržali protokol, a očekivalo se da će postati standard za elektroničku trgovinu. Korištenje SET-a, međutim, zahtijeva dodatni softver za stvaranje i održavanje digitalnog novčanika, kao i dodatne troškove i podršku za održavanje sustava. U konačnici, razina složenosti potrebna za SET dovela je do toga da je u velikoj mjeri zamijenjen jednostavnijim i jeftinijim metodama sigurnih elektroničkih transakcija temeljenih na protokolima kao što su slojevi sigurnih utičnica (SSL).