Međukompanijski zajmovi su zajmovi koji se daju interno unutar tvrtke za rješavanje potreba za financiranjem u različitim odjelima. Oni potencijalno mogu stvoriti porezne probleme, a važno je da takve zajmove dajete pažljivo kako biste izbjegli uobičajene porezne zamke i računovodstvene probleme. Ako se čini da je interkompanijski zajam nužan, porezni računovođa može dati savjet o tome kako postaviti zajam i kako ga točno prijaviti u poreznoj dokumentaciji.
Problem s interkompanijskim zajmovima i porezima je u tome što, iako ga tvrtka može smatrati zajmom, vladine agencije ga mogu promatrati kao ulaganje u kapital. Ako se radi o ulaganju, primatelj ga mora drugačije tretirati i stvara kompliciranu poreznu situaciju. Međukompanijski zajmovi moraju se provoditi van dohvata ruke s jasnim ugovorom o zajmu kako bi se pokazalo da se radi o zajmu unutar tvrtke, a ne o kretanju ili ulaganju kapitala, te da zajmoprimac ima obvezu da ga vrati pod određenim uvjetima.
Ugovori o međudruštvenim zajmovima trebaju objaviti iznos zajma, rok otplate i kamate. Ako zajam nema jasne uvjete, to može izazvati sumnju državnih službenika. Za potrebe računovodstva, zajmoprimac bi trebao smatrati zajam dužničkom obvezom i obračunati ga u svojim financijskim objavama, dok bi odjel koji daje zajam također trebao navesti zajam. Zajmoprimac i zajmodavac moraju pratiti plaćanja zajma i prilagoditi ugovor o zajmu ako bude potrebno promijeniti uvjete jer zajmoprimac više ne može servisirati zajam.
Međukompanijski zajmovi mogu biti vrlo koristan izvor brzog financiranja po povoljnim uvjetima. To može biti važno kada nedostatak sredstava usporava razvoj projekta, tvrtka ne želi pristupiti vanjskom kreditu ili je potrebno brzo premjestiti sredstva prije nego što se projekt zatvori. Tvrtke bi se trebale konzultirati sa svojim odvjetnicima i odvjetnicima kako bi razvili odgovarajući ugovor i na odgovarajući način definirali zajam u poreznim prijavama.
Ako porezna tijela posumnjaju da navodni interkompanijski zajam nije ono što se čini, mogu provesti istragu. To će uključivati istragu računovodstvene dokumentacije, dokumentacije povezane s zajmom i poslovne prakse. Porezna tijela mogu naplatiti zaostale poreze ako smatraju da bi se zajam trebao računati kao oporezivi prihod, a postoji i rizik od kazni ako postoje dokazi koji ukazuju na prijevaru. Sve komunikacije o zajmu trebale bi biti napravljene uz svijest da ih vlada može istražiti.