Svijet je povezan s globalnom ekonomijom brojnim čimbenicima i iz raznih razloga. Za raspravu o ovoj povezanosti često se koristi izraz globalizacija. U globalnoj ekonomiji, zemlje integriraju karakteristike drugih gospodarstava u svoje vlastite i postaju sve više ovisne jedna o drugoj za gospodarski rast.
Globalno gospodarstvo počelo je 1800-ih kada su ljudi počeli koristiti mineralne resurse umjesto biljaka kao primarni izvor energije i sirovina. Prije 1800. godine biljke i životinje bile su primarni izvor hrane, rada, goriva i vlakana. Budući da je korištenje energije bilo definirano koliko se može uzgajati u jednom trenutku, to je uvelike ograničavalo proizvodnju i protok energije.
Nakon što su se mineralni resursi počeli koristiti, ta ograničenja energije su ukinuta. Naizgled neograničen iznos mogao se izvući iz same Zemlje. Ta je energija bila učinkovitija i imala je dovoljno prostora za širenje u nove tehnologije. Isprva je bio i jeftiniji za korištenje. Činilo se da je to potpuno pozitivna promjena jer se zemlja koja se ranije koristila za proizvodnju energije sada mogla osloboditi za proizvodnju hrane, dok su jeftinija fosilna goriva smanjila troškove proizvodnje i transporta.
Zemlje koje nisu koristile ovu novu tehnologiju istodobno su uvelike zaostajale za onima koje jesu. Do ranih 1900-ih, dominantne zemlje koje su navodno kontrolirale 2/3 svjetskog gospodarstva bile su Britanija, Sjedinjene Države, Njemačka i Francuska. Manje ekonomski povoljnije zemlje trgovale su s tim moćnijima kako bi stekle dio kapitala koji je labavo tekao. Ova trgovina mineralnim i fosilnim gorivima, kao i lakoća transporta i komunikacije, počela je povezivati svijet na način koji je dosad bio nezamisliv. Moćne zemlje s malo prirodnih resursa ovisile su o ekonomski manjim zemljama kako bi isporučile upravo materijal koji ih je uopće učinio moćnima.
Globalna ekonomija se širila tijekom kasnog 20. stoljeća s pojavom interneta, smanjenjem trgovinskih barijera i povećanjem kapitalnih ulaganja stranih interesa. Zemlje su međusobno trgovale dugom, kako s državne razine, tako i kao pojedinačna poduzeća poput banaka i financijskih institucija. Internet je također omogućio veću lakoću trgovanja na stranim burzama.
Početkom 21. stoljeća globalna je ekonomija bila povezana velikim tokovima kapitala. Roba i usluge mogu se izvoziti i uvoziti. Radna snaga se izvozila u zemlje koje su mogle ponuditi konkurentnije troškove proizvodnje ili se uvozila migracijom. Kapital se ulagao putem globalnih burzovnih ulaganja ili putem burzi duga.
Velika je rasprava o pozitivnim i negativnim učincima globalne ekonomije. Oni koji podržavaju globalizaciju tvrde da ona širi bogatstvo na sve i promiče konkurenciju, a time i poboljšane proizvode. Oni koji su antiglobalisti kažu da to nanosi fizičku štetu okolišu i ima velike ljudske troškove poput nezaposlenosti i siromaštva. Budućnost tek treba dokazati koja je strana u pravu.